me, my self & I

Uvijek kad sam u problemima, mislim kada se osjecam punom problema, teškom i kompliciranom, premda znam da su moji problemi naspram drugih samo sitnica...onako uvijek kad mi je doista tesko... kad mislim da ne mogu dalje...uvijek mi se vrati TA prošlost...netko ili nešto što me boljelo pa sam prekrižila i (pravila se da sam) zaboravila...
Kao da znaju kad će odabrati trenutak...kad se osjećam slabom...i mislim da ne mogu više i teže...Kao da znaju...
danas kad sam imala bezbroj svojih problema...u periodu svog zivota kad se osjecam usamljeno, jadno, tjeskobno (koje li ironije...realno gledajući trebala bih biti sretna i zadovoljna i ne tražiti dlaku u jajetu)...kad sam zbrčkala svoj život, a pomalo upetljala i tuđe...ponovo se pojavio...
U 7 proteklih godina vidjela sam ga samo jednom...onako u prolazu...a danas je dosao samo zbog mene, prešao 300 kilometara, samo da mene vidi...
ne razumijem...
nakon svih onako teenagerskih zaljubljivanja i odljubljivanja i "furanja" od par dana...bio je prvi momak kojeg sam doista voljela...prisao mi je onako zbunjenoj svim sto mi se dogadjalo i pruzio ruku i svoje srce...bar sam tako mislila...
Ne volim ga vise...doduse ni ne mrzim ga, jednostavno nije me briga... našu veliku mladalačku ljubav prekinuo je zbog nekih glupih razloga, koji nisu imali veze s nama. Nije mi htio vjerovati da to što se vraćam roditeljima bez kojih sam živjela 4 godine, da to što se vraćam u grad gdje znam kako se diše, kako se hoda, gdje znam živjeti...nije mi htio vjerovati da to nema veze s nama...da ga volim i da ne mogu dalje bez njega....Ucijenio me...ucjenio me našom ljubavlju... nisam mogla...ucjenom je ubio moju ljubav... nije htio ni pokušati...nije meni, našoj ljubavi pružio šansu...
Znam bila sam mlada, ali nitko mi ne može reći da to nije bila prava ljubav i velika ljubav...mislila sam da se svijet srušio, iako mi je bilo 18... Sve sam mu dala...mislila sam i on meni....i onda ... u trenu ljubav je postala bjes...bila sam grozna...znam da je patio...znam da se kasnije pokajao...da je htio razgovarati sa mnom...ali... ucjenom...takvom ucjenom ubio je ljubav...
Slomila sam se.... pisala mu poslije nikada nije odgovorio...2 godine kasnije prosao je kraj mene...ulicama tog malog grada gdje smo se voljeli... samo onako pogledavsi me i ne rekavsi nista....
Nije znao da sam te 2 godine bila sama...jednostavno nisam mogla biti s nekim...nijedan nije bio on
Odrasla sam, bar vjerujem da jesam, i ne lomi me se tako lako...premda se u ljubavi sva predam...ali ovo danas...
odakle mu pravo, pojaviti se nakon 7 godina, samo se pojaviti i reci: Hi, kako si? Dosao sam da te vidim...
Ne volim ga doista ga ne volim vise...sad sam i u vezi...do koje mi je stalo... ali uzdrmao me totalno... Odakle mu pravo...kaze da ne zeli nista...samo me zeli vidjeti...(presao je 300 kilometara za to)
Znam da zna sve o meni, kao i ja o njemu u ovih 7 godina, zajednicki "prijatelji" se trude...ali ovo...
Iskreno ne žalim za njim ni za našom vezom, slomila bi se kad tad...ali teško priznajem da me uzdrmao...sva sam zbrčkana i misli su mi zbrčkane... Mislim popili smo kavu i rekla sam mu jasno da tu nema što tražiti...
Ali svojim je dolaskom vratio sve...flash back...sjećanje na meni mrske teške i bolne godine...na sve ljude koji su me tada željeli povrijediti, iskoristiti, na sav moj bijes i greške...na bol koju sam vođena bijesom nanosila drugima koji su me voljeli, brinuli o meni...
Koliko god odrasla...koliko god se promijenila...od svojih grešaka nikada neću moći pobjeći...Ali mogu im reći zbogom, kako sam i njemu rekla zbogom. Možda mi je to i trebalo...

nije ni tebi lako.

meni se je desilo nešto slično,razlika je što sam u mojo priči ja "negativac"..sreli smo se ponovo nakon deset godina,ja na pragu rastave,ona trudna sa drugim djetetom..razgovarali smo i ja sam joj konačno,nakon deset godina rekao zašto sam napravio to što jesam..sada smo prijatelji,šaljemo si mailove,pomažemo si,pričamo..želim i tebi isto,probaj oprostiti,kao što je ona meni..

hvala lonely...ne znam sumnjam da u mom slučaju to može funkcionirati...još sam zbunjena i pitam se zašto je uopće došao...
a sad iskreno želim samo da je što dalje od mene...da me ne podsjeća na puno toga vezano za taj period mog života...
hvala lon...

ovo bi trebao komentirat netko pametan...

dakle, nisam kompetentan baš ali mogu ti reći da makar ovu ludicu koju ja poznam svatko želi imat u svojoj blizini...grešila ili ne, postala si takva kakva jesi i nemoj to mijenjat...