koji vrag

Eto nešto za moju balerinu. Iako je jedno vrijeme pokazivala zanimanje za stajanje, ipak je odlučila da je puno pametnije da se spusti na sve četiri i još malo puže. To samo po sebi i ne ni bilo tako zanimljivo da nije otkrila ono što moja mama zove "u jednoj ruci banana, u drugoj čokolada". Istina, još je premala za čokoladu i bananu koja nije zgnječena samo za nju, ali uvijek se nađe nešto u što može namočiti ručice ili barem koljeno. Na primjer u soc od kave. Uf, što je to fino. Ako se pitate kako nađe soc od kave, pa ona je prava majstorica Recimo, netko nas posjeti, a balerina stane ispred njega/nje i gleda ga/ju širom otvorenih očiju i onda i tako je neodoljiva da ju morate uzeti u krilo. Onda maše ručicama prema stolu i kada ju nagnete , jer ju ne razumijete, ona će umočiti prst u vašu kavu. Ukoliko naš gost ima kave u šalici, povući će je čim shvati koji je njezin naum, ali ako je ostao samo soc onda će je pustiti da završi svoj naum i spustiti na pod, jer nakon što je umočila ručice, može ići prljati stan i za stolom nije zanimljivo. A gosta… e, pa ne čisti ona/on stan. Pokušala sam ja balerini objasniti da se prstići ne guraju u šalicu kave. OK, onda će ih gurnuti u pepeljaru. Ili kada jede, de se ručice ne guraju u jelo. Ma, da, onda mi daj žlicu. Žilica, dušo nije za sviranje ili još bolje za bacanje na pod. Ako nije za to, onda je potpuno nepotrebna. Zar ne? Ima još par stvar s kojima se mi borimo. Znate fazu koju je svim-nam-poznat-psihijatar nazvao orala faza. (Bez aluzija, molim vas, umorna sam!) To znači da sve što vidim može doći u moja usta. Samo da probam. Ako nije fino, obećavam, pljunut ću. I kako objasniti niti-godinu-dana- staroj curici da nije dobro gurati cigaretu u usta. Dobro, kutiju cigareta. Još zato što moje prijateljice šalju vrlo zbunjujuće poruke. (Ne i ja. Prestala sam pušiti kada sam saznala da je u mojem trbuhu malo biće kojemu bi moglo naštetiti.) Dakle, moja balerina misli kako nije pošteno da odrasli mogu sve gurati u usta a ona ne može. Ne znam što ima zbunjujuće u "naredbi" Sunce, mamino, nemoj tu gurati prstiće, ali izgleda da nešto ima. Možda je problem u boji glasa. Sjećam se kako su mi sestre, šogorice, pa i mama, govorili kako svojim malim nećacima ne mogu govoriti da me malo puste ili da nešto ne smiju i pri tome se smijati. Ali moja balerina je tako mala.I još jedno naredba od noćas, ali ova naredba ide samo meni. Pokušat ću prihvatiti savjet jedne mame sa iskustvom tako da ću ja noćas biti ona koja je čvrsta i nepopustljiva. Kaže ona kako trebam bebu, ako joj nije ništa, pustiti da se isplače, pa da će brzo shvatiti da nema smisla plakati. Držite mi fige. Nama. Da obje budemo jake.