koji vrag

Neki su me pitali kako je bilo, i jesam li, uopće bila na, tulumu. Moram vam reći da jesam i da je bilo sjajno. Naravno, osjećaj "kozo, ostavila si dijete" bio je prisutan, no o tome vam neću pričati, jer koliko me to muči, najbolje vi znate. Zato vam puuuno hvala. Što bih ja bez vas? I to ozbiljno mislim.Zapravo je to bio babinjak. Došli su i muškarci njihovih života, ali brzo su otišli u susjednu sobu, jer smo se mi grupirale u jednom uglu i uz čašu soka (u moj slučaju) i samo jednu pivu ili samo jednu čašu nekog vina. Dečki su možda mislili da će tulum biti drugačiji, bilo je ponešto samaca, primjerci u oba spola, pa su, kao da smo još mlade i neiskusne, donijeli puuuno alkohola i, vjerojatno, pokupovali prezervative (što sam fina!!) svih veličina. No mi se nismo dale. Većina  nas cura je išla u istu i osnovnu i srednju školu (iako samo nas tri u isti razred), a one ostale su išle ili samo u osnovnu ili srednju školu sa mnom. Što će reći, mi sve imamo iste uspomene. Ispočetka su muškarci u kući mislili da će nas proći tračanje i da ćemo prestati, ne obazirući  se na njih, počinjati rečenice sa A je l se sjećaš… No mi nismo. Pa su oni protestirali, kao da će nas to opametiti, i otišli, stupajući, u drugu sobu. Tamo si našli zanimaciju, kompjuter, automobili, nogomet, manekenke, kladionice… o čemu muški već pričaju. Eto tako, sada i imamo prostor za sebe. I naš je tulum mogao početi. Tako smo se mi sjetile kako smo tri Gracije (potpisale se kao Tri Sestre) pisale najvećem frajeru u 6. razredu ljubavno pismo. Prvo pismo koje smo pisale, jedna je cura pojela (ne šalim se, na tulum mi priznale što se zapravo dogodilo), pa su se bojale reći mi, no morale su, pa sam ih ja naganjala po školi. Jedna je svom "dečku" na slici odrezala uši (a stvarno je bio Dambo) ponosno mu je pokaza, a onda mjesecima plakala jer ju je iz samo njemu, naravno, poznatog razloga ostavio. E, a drugo pismo je naš Frajer dobio. Čitao ga je i ponosno pokazivao na satu zemljopisa. Profesoricama mu je uzele i pročitala na glas. Nas tri smo u zemlju htjele propasti. No bilo je anonimno (Tri Sestre), ali tada je uslijedio šok, on je mislio da mu to piše najljepša cura iz 6a (mi smo bili 6c i nismo podnosile akavice). Nikada nismo mu to priznale, pa je meni, u 2 ujutro, došlo da se ispovijedam, u ime svih nas. I tako sam ja okrenula 098… Halo, D. Jelena je. Spavaš?Ja? U 2 ujutro. Neee. Kaj je bilo?E, m sada slavimo V.-in rođendan.OK!Je l se sjećaš kada si u 6. razredu dobio pismo? Anonimno. Ljubavno? Anonimno i ljubavno?Vi niste normalne. I zaklopi mi slušalicu. U nedjelju me ipak nazvao da pita je l on to sanjao, ili am ja njega stvarno zvala da pričamo o anonimnom ljubavnom pismu iz 6. razreda osnovne škole. Kada sam ga obavijestila da smo stvarno pukle i da sam mu ja MORALA priznati da smo mi napisale to pismo a ne B. Rekao je da ne može sada (što je mig da njegova posesivna stoji kraj njega) i da me vodi na kavu. "Umro" je os smijeha kada smo se našli, ali ne sjeća se pisma. A je*em ti ja muške. Vratimo se na tulum. Sjetile smo se kako smo pratile nekog propaliteta (ali zgodnog propaliteta, morate znati) u sumnjivi dio grada, pa kada nas je otkrio skoro nas je istukao (dvije sitne, tada smo bile sitne, ženskice), pa kako sam ih ja svaki put kada bi slavila rođendan u nekom trenutku izbacila iz kuće, a moja ih je mama skupljala da se vrate. No oni bi svake godine dolazili i mojih se rođendana sjećaju kao dobre zabave. Izgleda da su samo meni bili gnjavaža. Još smo se svačeg sjetile. I svaki događaj i anegdotu smo završavale grcajući se od smijeha i sa bolovima u trbuhu i suzama u očima. Bila je to izuzetna večer i sada kada ovako pišem (vama je ovaj post, možda pomalo dosadan, ali sve što mi puno mi znači, ja volim podijeliti sa vama) još se smijem i shačam da možda jedna takva bapska večer jednom u par mjeseci bi mi jako dobro došla. I zato hvala svima koji su mi rekli da bih na tj tulum trebala otići.