True story

Pamtit ću ovaj život.
Pamtit ću ga kao neizrecivi Božji dar
i podjednako Božje povjerenje.
Pamtit ću ga kao vrijeme i prostor
u kojemu mi je darovano upoznati i iskusiti raj
i u onome što mi je darovano doticati rukom
i u onome što mi je darovano doticati dušom.
Pamtit ću ga po tolikim dobrim ljudima,
i po onima s kojima mi je darovano kroz mnoge godine živjeti,
i po onima koje sam tek prigodice susretao,
pa i po onima koje sam tek možda jednom susreo ili o njima čuo.
Pamtit ću ga osobito po onima,
s obje strane života,
s kojima dijelim svoju dušu.
Po onima bez kojih moja duša
više ne bi mogla biti prepoznatljiva, kamo li cijela.
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima:
po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti,
po blizinama i čežnjama.
Pamtit ću ga po suhom ušću
i tolikim dobrim plodovima prirode.
Pamtit ću ga po tragovima
iz kojih sam se u svako doba
— ili barem gotovo u svako
— mogao prepoznati zakriljen ljudskom i Božjom brižnošću.
Pamtit ću ga i po tome
što sam jednakom ljubavlju
bio darivan i lišenošću i obiljem,
i vedrinom i trpljenjem.
Pamtit ću život po postojanom doticanju sreće,
po uronjenosti u blaženstvo.
Pamtit ću ga zahvalno i s ganućem.
Ti znaš: pamtit ću ga po Tebi, jer si mi
taknula dušu. I zato Ti hvala.

Postoji i uživaj u životu i nek ti sreća ne prestaje doticati Božjom brižnošću - i ljubavi - vječno. :)) Ovo je rajski - dobro. :)

;)

Predivno!
Hvala tebi!
:)

Ovo što sam pročitala je nešto savršeno i tako pozitivno i poticajno.
Hvala tvorcu ovih dubokih i životno vedrih misli. Ljudi zamislite da se rastajete sa nekim tko vam je učinio piling duše i dobijete ovaku misao odnosno potvrdu i zahvalu.
Ovo mi se zove vjera u ljubav.:)