True story

Uza svu nestalnost vlastitih osjećaja, nesigurnost svojih razloga i klimavost ljudskog postojanja, ipak si pozvan graditi zdanje svoga života na čvrstu temelju. Ne slijedi one koji grade na pijesku po­vršnosti i ovozemaljske pojavnosti, jer život je nestalan, a kiše i bujice što ih donosi prijete gubljenjem tla pod nogama.
Za tvoju krhku ljudskost mnogi su tereni skli­ski kao led i brzo se tope pod tvojim nogama, a da o tom i ne misliš. Koliko puta samo osjećaš iscrpljenost i umor od obveza koje ti život i zvanje nameću, kad se u tebi rađa želja za čvrstim uporištem gdje bi se naslonio, odmorio i okrijepio od svakodnevice što te troši i od hoda kroz povijest koji te zamara?
Zato si pozvan kopati duboko, dok ne dođeš do čvrsta tla, do sigurna oslonca, do stijene na kojoj možeš graditi. Tvoje srce, što se pouzdaje u Gospodina, čvrsta je stijena, hrid na kojoj možeš graditi zdanje koje neće biti okamenjeni život, već živi kamen koji odiše izvornošću, čistoćom i čvrstoćom.
Kad gradiš, osloni se na srce, ali ne na ono isprazno i okamenjeno, već na srce utemeljeno na srcu Božjemu, pravoj i vječnoj Stijeni, je­dinom sigurnom osloncu, izvoru ljubavi, međusobnog povjerenja i darivanja, koje daje stabilnost svakom srcu.
I kad ti se učini da si sam i napušten, da te nitko ne razumije, da nemaš rame za plakanje i gdje glavu na­sloniti, srce je najčvršći i najsigurniji oslonac tvoje duše i tvoga tijela. Kad na njega nasloniš glavu, spavat ćeš snom pravednika i snivat ćeš vizije Božjih proroka.
Ono je hridina čvrsta na kojoj će i sam Gospodin sazidati svoju kuću i tvoja braća svoj grad. Tada će i tvoje srce postati kamen zaglavni, između prošlosti i budućnosti, između horizontale i vertikale, između neba i zemlje, između tijela i duše. A u isto vrijeme ono je međaš između dobra i zla, darovanja sebe i sebičnosti, pravde i nepravde, mira i rata, slobode i ovisnosti.
Stijena je to što se svojom čvrstinom i sigurnošću opire bujicama potopnim, a svojom svježinom i izvor vodom štiti te od pustoši življenja koja te mori žeđu.

Duboki naklon i stovanje ideji.

lijepo rečeno, ali u svakodnevnom životu neprimjenjivo...jednako smo vrijedni kao npr. mravi..oni čak možda i više...ne, nemam visoko mišljenje o biću kojeg nazivamo - čovjek!

... ti si Petar Stijena i na njoj...e, fino je to , a ona je tisućljećima klesana...

...i doleti jedan meteorit i razbije je u komadiće :)) a Petar ( stijena) možda pronađe novu :))

Ideja! Iz neke tocke skrivene nebeskim plavetnilom na slici gore. Od nje se radja sjutrasnji svijet. Moram na put! Bilo je lijepo razmisljati s vama... :)

daleko je bolje realizirati svoje snove nego ih snivati proročno i dugoročno :)