koji vrag

Nisam vam rekla (možda jer mi je bilo krivo, ali vjerojatnije jer sam u zadnje vrijeme rastresena) da sam jedan vikend ostavila svojim u Malom Gradiću Na Sjeveru. Naravno, ne bez razloga. Selile smo se, a taj vikend sam bila pozvana na tulum, na koji su me moji (a i neki od vas) potjerali. E, kakav je to vikend bio. Jedan od najtežih. U petak sam ju odvela k svojima. Dobro, jedan od mojih šogora je došao po nas. Nas dvije smo se smjestile na stražnjem sjedalu i ja sam joj šaputala i pjevala. Bimbo, Bimbo,Kud si se uputio?Bimbo, Bimbo,Što si se naljutio?Neka svatko zna…Da takav dečko kao tiNije maza mamina.I još sam joj pjevalaTata kupi mi auto,Bickil i romobilKupi mi zeku i meduI kolica… (tu mumljam, jer ne razumijem što kaže).Znam samo pripjeve pjesama, moram si kupiti CD, pa da naučim sve pjesmice i da joj mogu pjevati. Grozno pjevam, ali moja balerina kao da to ne primjećuje. Lijepo se umiri. Kada smo došli, imali smo malo vremena da se oprostimo (mislim da je na nagovor moje mame cijela se obitelj "urotila" protiv mene). Sunce mamino, kao da ne shvaća što se dogodilo, a ja sam cijelim putem, u autobusu, plakala. Kada sam stigla u prazan stan, stvarno prazan, jer sam većinu stvari spremila u kutije, a još prazniji jer je nedostajala još jedna duša. Moji bi me nazvali da se nešto dogodilo. Zar ne? Pa što bi se dogodilo, moja je mama odgojila 6 djece. Kada sam napokon zaspala, pratile su me noćne more. Čitala sam, neki dan, da 15% stanovništva pati od noćnih mora. Sjećate se vi svojih. Ja, na svoju žalost, da. Jednom ću vam ispričati kako se ja bojim mraka. Dakle… više sam bila budna, nego u snu, ali i noć je prošla. Ujutro su rano došli me iseliti. Kako tužno. Tri godine u stanu, a iselila sam se za isto toliko sati. Istina… uposlila sam ja sve svoje prijateljice i njihove dečke (više njihove dečke), ali ipak… Još mi je sat vremena trebalo da se oprostim od stana, te provjerim jesam li nešto zaboravila. Bila sam malo tužna, ali napokon idem u svoje. U međuvremenu sam se 15-tak puta čula sa svojima i, nećete vjerovati, moja se mama dobro brinula za svoju unuku. Nisam imala puno vremena uživati u svom stančiću, jer se moralo na tulum. Nekako mi se nije išlo., ali ipak… Cure su pomogle meni i one su umorne, pa bi bilo bedast da se baš ja ne pojavim na rođendanu svoje najbolje prijateljice. Nevjerojatno, ali bilo mi je… već dugo se nisam tako nasmijala. Bilo je to bapsko okupljanje. Sjećaš se kada smo… E, a kako se zvao…? Joj, a kada si ti… I tako dobrih 5 sati, nismo ni primijetile kako je vrijeme brzo prošlo. Kada sam došla doma, bilo je kasno da nazovem svoje. Ali, još sam jednom promislila isto, moji bi me nazvali da nešto ne štima. Spavala sam malo bolje, ali još malo muče moje more. U nedjelju, jer mi je bilo "zabranjeno" po svoje dijete, jedva sam dočekala 14 sati (i da vam priznam u 14,01 sam se već počela brinuti). A kada su mama i tata došli počastila sam ih baklavom. Koju sam zapravo iznijela (i napravila) zbog sebe, da se umirim malo.