Osobito

Veselim ritmom označen, još jedan dan. Tih, sjetan, kakva je već jesen. Sjećam se, ne tako davno smijala si se kad bih ti rekao kako te lakše srećem u svojim mislima, nego li surfajući internetom. Nisi se smijala kad bih u pauzama predavanja otišao u botanički vrt i pjegavo jadikovao u njen osmijeh. Niti kad bih ti rekao da su u Najvećem miru zasigurno pokopana bar neka djeca, jasno, uvijek ujesen. Jesen je doba kad sam svjestan svoje osjetljivosti. (No, to sam ti ionako već rekao. Pitam se katkad zašto me ne čuješ. Pitaš me često – šta je to? A ja ti najiskrenije ne znam reći. To bi ti trebalo dati sigurnost, a ne sumnju. No, to je ionako valjda samo moje mišljenje.)
Lijep je danas dan, unatoč svemu bio, sunčan, pomalo miran, sjetan, tih nekako, rekoh. Nisi mi ništa odgovorila. Nadam se u sebi da je to zato jer je i tebi bio takav, lijep. (Onda se smiješim jer znam da me mrziš zbog toga. I onda se ja zbog toga mrzim. I da me voliš zbog toga, a ja te zbog toga volim.)
Hodam polako, lijeno, sladoled nikad nisam strpljiv čekati da se otopi pa grizem. Ne moramo si više ništa reći, samo možemo pričati, možemo se družiti, ili šutjeti, možemo se sresti, ili izgubiti, štogod nas volja, a sve pod uvjetom dakako da ćemo se danas opet čuti. Smiješim se: ne tako davno smijala si se kad bih ti rekao kako te lakše srećem u svojim mislima, nego li surfajući internetom. Ponavljaš se, čujem te kako mi govoriš, znam da katkad voliš bockati kao i ja, i znam da se mrziš zbog toga. I onda se i ja mrzim zbog toga. I da me voliš zbog toga, a ja te zbog toga volim.
Nemaš li što pametno reći, bolje šuti, rekla si mi, a ja sam se složio s tobom.
 
---
 
(i, film je zbilja LIJEP, možete vidjeti nešto o njemu na http://wbff.org/films/detail.asp?cid=4&fid=506 tj. www.25fps.hr)
 

ah CT, laskaš mi... pitam se hoću li ikad dostić njegov status. lol...