TreasurePlanet

tamo negdje daleko u svijetu
neke naše budućnosti,
sretnoj, tužnoj, nije važno
/ono što su započeli i oni prije nas/ Jesu li završili?
Tko to zna?
Možda zvijezde?

Lijepo da smo bili i da ćemo biti otvaranjem misli, slušanjem osjeta,
ti, ja, tu, tamo, samo nama znano.

Zvukovima tišine pričamo i dodirujemo tijela koja nestaju svemirom skrivenih misli. Koraci tišine naslućenih otklona mogućnosti novih ulazaka da bi još samo jednom poletjeli.

Čuješ li odjek
mojih riječi
što zovu divljine
tvojih priča.

Tamo gdje su i oni bili prije nas.
To stranac u nama luta.

Lutaš li noću i gledaš zvijezde? Zakloni me pogledom,
zaustavi me pokretom.
Zvijezde susreta pomaknut će ono što drugi nikada nisu otkrili.

Kao što su i govorili oni,
skriveni u tajnim odajama,
stvaramo svjetove svjesnih misli, osjećaja, zbivanja tmine, dana i neke daleke budućnosti.

Dlanom mahnem i ne vidiš me,
i moje prve misli k tebi,
kao zadnje.