koji vrag

Svi znate viceve "Samo je jedna mama" i "Ananas ni ne misli". To bi bili roditelji. Ajde, ne baš takvi, ipak svi žele biti što bolji roditelji. Bolji nego su bili njihovi. A opet događa se da ponekad potpuno zakažu. Znam se noću buditi (ako uopće zaspim) iz takvih užasnih mora da ih ne želim ni najgorem neprijatelju (pa ni onoj seljačini što mi se vozi ispod prozora). Ovako kada kažem da sanjam da sam zaboravila svoje dijete u dućanu, ili da ju ne mogu naći ili da mi nešto govori a ja ju ili ne čujem ili ne razumijem i ne zvuči tako strašno. Ali ne mogu vam opisati osjećaj nemoći. Jednom, dok sam u srednju školu išla, moja je mama sanjala da je netko od nas pobjegao, a ona nije mogla otkriti tko, samo je znala jer nije bilo jedne četkice za zube. I moj tata ima noćne more. kada smo bili mali, a on je ružno sanjao, imao bi običaj obilaziti nas da vidimo jesmo li svi na broju i jesmo li dobro i dobro pokriveni. Kaže moja mama da dok nije imala djecu nije znala što su noćne more. Da se to sa nikakvim morama ne može usporediti. A kažu da dobri roditelji imaju noćne more. Kada se boje ili kada imaju osjećaj grižnje savjesti. Moram priznati, ja se užasno bojim. Nekima će to biti jako smiješno, ili čak glupo. Ne mogu reći da su moji roditelji bili loši, to bi bila laž. Uvijek su se trudili. Istinitije bi bilo da sam ja bila teška za odgajanje. Moja mama prije mene je imala već 5 djece i ono dvoje su već ulazili u pubertet. A znate li kakvi su muški u pubertetu? Preselili su se iz malog mjesta u grad. I nikoga nije imala da joj pomogne. Njezina mama ju je ostavila na milost i nemilost svijetu kada dovela mog tatu da ga upozna sa roditeljima. Svoju baku nikada u životu nisam vidjela. Dobro, to je laž, gradić na sjeveru je premalen da ju nikada ne bih vidjela, ali ona nije nikada došla vidjeti svoje unuke. Niti jednog. Isto cijela mamina obitelj, prave se da ona ne postoji. Zato je moja mama radila nešto potpuno drugačije. Ružno zvuči, ali malo nas je gušila i to slobodom. Zvuči bedasto, ali ovako bi se moglo objasniti. Sve što smo htjeli to smo mogli. Našla bi sredstava za sve naše vanškolske aktivnosti, pa koliko god dugo, tj. kratko trajale. Svi naši prijatelji su bili dobrodošli. Već sam pitala: Znate li kakvi su muški u pubertetu? Pogotovo ako nemaju "čvrstu" ruku? E, takvi su im i prijatelji. Tata se, zbog mame, trudio da bude popustljiv koliko i ona, a kada ne bi mogao otišao bi iz kuće malo prošetati. Moji su roditelji meni najdraži na svijetu. Ali kako dijete treba imati nekoga tko je malo stroži prema njemu, a ja sam stvarno trebala nekoga da mi kaže E, e, ajde malo pogledaj što radiš, tako moja mama i ja do sada nismo uspostavile baš neki odnos. Tek kada sam tražila pomoć, jer nisam znala što ću kada sam nosila balerinu u trbuhu, počele smo komunicirati. Polako, ali sigurno koračamo prema odnosu mama-kćer. Meni je još uvijek, bez obzira na podršku, pomalo muka od roditeljstva. To ružno zvuči, ali nisam mislila tako. Muka mi je od toga što ne znam kako ću zaštiti svoju malenu. Kažu da problemi tek dolaze, a ja ne znam kako da joj dam ono na što sva djeca imaju pravo. Prezime. Znam da o tome puno pišem, ali nije to najveći problem. O tome samo puno razmišljam. Recimo problem mi je kakva sam mama kada svoje dijete ne mogu zaštiti od prehlade. Ili kad ne razumijem zašto plače. Ili kada ne znam zašto ju ne mogu nahraniti (na moju sreću, to se rijetko događa). A najveći: Užasno me muči to da bi jednu noć htjela spavati. A Sonja ima drukčije planove. Muči me to da sam se prije tako poletno dizala, a sada se ne mogu pomaknuti. Muči me to da kada sam tako umorna odem u gradić na sjeveru i dam ju mami da ju dadilja po noći. Muči me da sam negdje pogriješila. Strah me da će mi zamjerati. Zatim, mislim ja i o budućnosti. Neki dan je jedno dijete dobilo epileptični napad od igrice na kompjuteru. Što ako moje dijete bude htjelo neku takvu igru? Ili što ako ne bude društvena? Ako bude morala nositi naočale i aparatić, pa joj se druga djeca budu smijala? Ako... Muče me pitanja. Bez odgovora. Voljela bih da postoji neka posuda, pa koliko goda da koštala ja bih si ju kupila, iz koje izlazi duh svih majki, pa prenosi znanje. Voljela bih biti The Mama. A ne samo mama. Znam ja da će biti dobro. Zapravo, znam ja da se nadam da će sve biti dobro, ali voljela bih znati budućnost. Jeste li ikada poželjeli pogledati u kristalnu kuglu?