Osobito

Užitak? Opet se smijem potajno od sebe. Nemiran sam. Užitak stajanja na mjestu, (što titra prebrzo) ...pa ipak - sjedim na jastuku od igala. Nestrpljiv, kvrčim nožne prste. (cipele će mi se potpuno izobličiti.)
Prvi i zadnji. Mislim nešto, pa gledam postavljene oznake po putu. Nikad ne skrećem; a postavljam ih dan ranije. Ti, ZNAM, voliš slalom, volim, dok te pokušavam pratiti dok mi se ne zavrti u želucu i pred očima. Trenuci poput odbljesaka u prozorskim staklima tramvaja. Evo, sad je upravo otišao, pitaju me?!
A onda, žičara, čvrste postavljene konstrukcije za koje točno znamo otkud i kamo vode. Vjerojatno znaš, kažem ti, slobodno ćeš izabrati, jer i meni je poznato:
vještina s kojom ću zaobići štapove ovisi o onom tramvaju s brojem, kao nekom pužu što plazi preko savskog mosta.
(Time kao da je slijepac opipao svoje granice.)
 

nikad nisam zapamtila kud vozi tramvaj s rednim brojem 13...

a tako! tnx, del, cini mi se da stalno sjedim u njemu...