koji vrag

Moja najbolja prijateljica me pozvala na svoj 20 i neki rođendan. I sada, ja bih išla, ali… Pa nije mi zgodno. I svašta još sam ja njoj napričala. A ona, moraš, pa moraš. Ja ne mogu, ne mogu. I od jednom, ona mene pita kao iz američke (nisam se zabunila) sapunice (kako se to sada kaže tv-novele?) Tko si ti? Ja onako zbunjena sa čašom negdje između stola i ustiju Kako to misliš? Ona, Lijepo. Tko? Pa ja, što si zaboravila? I, naravno, dobila sam predavanje. Sonje sada nema doma (selim nas, pa sam ju preko vikenda ostavila mami na čuvanje, i o tome ću), a ja se ponašam kao stara frajla i pri tome ne misli ništa dobro. Ako sam joj htjela reći da se stare frajle fine gospođe. Da ona hoće da joj ja budem na rođendanu (rekla je roćkasu, ali ja nisam smjela ništa reći) i dobro se zabavim. I to ne želi zbog mene, nego zbog toga što se boji da će ona postati isto takva (vjerojatno, je mislila da će se zavući u kuću) kada bude imala svoje dijete. Gledala me pogledom koji "ubija", pa se nisam usprotiviti. Kao, razlog ću smisliti kasnije. No kada sam došla doma i samo malo promislila… pa zašto ja ne bih otišla. Ionako sam sama doma, a osim što ne volim biti sama, cijelu noć ću razmišljati je li moja balerina dobro, je l plače, je l joj hladno i tako. Ne da se moja mama ne brine dobro o mojem djetetu, nego jer je to nešto na ja ne mogu utjecati. A onda sam se pitala, ono pitanje iz američke sapunice. Nije vrag da moja Tina ima pravo, da sam stvarno postala – dosadna. Ma ne može biti, obećala sam i sebi i njima (za to smo imali poseban ritual), prijateljicama, je l, da neću tupiti Moje balerina ovo, moja balerina ono. Pa i ne radim to. Ozbiljno. A moram priznati da bih voljela. Uzela sam papir i olovku i zapisala si dvije kolone sa da i ne, a onda shvatila da to nije ta igra. Treba mi malo vremena. Vremena za sebe. Ponekad se čini lako, a ima dana… Bolje da vam ne kažem. Moja draga mama kao da uvijek zna kada su ti dani. Pa se najavila navečer da mi pomogne oko kutija. Mrzim kutije. Mrzim se seliti. Voljela bih to prespavati, ali o tome u nekom idućem postu. Kada smo i zadnju kutiju posložile (jer i vaše mame misle da ne slažete logično stvari?) mama je rekla da stavim malenu spavat, pa da uzmem 5 minuta za sebe. (Gledala je Sanju.) Je*a ga moja mama stvarno uvijek zna. Nadam se, želim i ja biti takva mama. Napunila sam si kadu u nju stavila mirisnu sol i lijepo se pokušala opustiti. Znate li vi kako je to teško. Mama mi je rekla da 5 minuta ne smijem misliti ni o čemu. Ma da, neka ona 5 minuta ne misli ni o čemu. Kako sam zatvorila oči tako mi se mi se činilo da čujem balerinu kako plaće. Pa mamu kako me zove, pa tanjure koji se lome. Onda sam duboko uzdahnula i rekla sebi da je balerina baka na noge podigla 6 djece i da 5 minuta mojeg odsustva neće presudno. Čudno, ostavljala sam ja baku i unuku same, ali sada sam radila nešto za sebe i osjećala sam grižnju savjest. Samo 5 minuta, treba ti. Ponovila sam si. Uspjela sam. Dobro, uspjela sam 2 minute, ali treba vježbati. A onda, dok sam sušila kosu, opet sam se sjetila. Pa nije vrag da sam samo mama. A izgleda da jesam, ako se na dvije minute ne mogu opustiti. Možda bih i to trebala vježbati. Voljela bih znati što se događa sa mojim curama. Voljela bih jedno "divlje" poslije podne po dućanima, a da priznam voljela bih se i zaljubiti. No to je priča za sebe. I o njoj jednom. Pitala sam mamu što bi ona mislila da odem na tulum, mislim, ovaj vikend, dok je Sonja u malo gradu na sjeveru. A moja mama, kao da sam joj rekla da je dobila 115 milijuna €. Pa to je krasno, divno, i odlično. Bilo joj je žao što već nije vikend pa da odem. Onda mi je otkrila da se je i ona tako osjećala, ali njoj je bilo teže (jer se udala za muškarca nepoćudnog njezinoj okolini), te mi dala savjet. Trebam polako, s vremena na vrijeme trebam nešto za sebe napraviti, osjećaj loše savjesti teško nestaje, ali osim što sam mama ja sam i sestra, i kćer, i prijateljica, i šogorica, i teta, i ujna… Je li i vama se teško nositi sa tolikim ulogama. Meni je. Kaže moja mudra mama: vježbaj, vježbaj, vježbaj. Bez muke nema nauke. Ali ide li ta pučka mudrost tu?

lijepo. nemoguće kao izvježbani užitak ili isplanirana spontanost?