True story

 
Nema dara tako neznatna koji ne bi mogao obogatiti čovjeka u njegovoj biti. Neznatnost u svojoj bezazlenosti i skrovitosti otkriva one nepotkupljive i nerazorive putove u čovjeku u kojima su sačuvani makar i samo tragovi nježnosti i sklada koji se postojano obnavlja, ljepote življenja. I premda rana može preoblikovati čovjekovo biće i u kamen i u kruh, ono nikada ne može postati neosjetno na dar neznatnog. Neznatno se obraća u njegovu izvorištu. Ono se izriče tihim pogledom, dodirom topline, jednostavnom riječi rečenom ili zapisanom na komadu papira, cvijetom, osmijehom vedrine i bezimenom prisutnošću. Ono se izriče jedva primjetno ili posve neprimjetno, ali uvijek ostavlja trag ili sjeme dobrote koje će razvedriti čovjekovo disanje u ovom ili u nekom neslućenom danu. Po neznatnom čovjek ponire u srž drugoga, preobražava je i sam se zatječe preobražen. Neznatno je ponizno ime za zagrljaj svjetlosti u ljudima. Nad neznatnim čovjek ne mora strepiti. Njega mu nitko ne može oduzeti, ali bez njega on bi postao beživotan. Neznatno obogaćuje oslobađajući. Ono dariva novi vid, novi dodir, novi dah. Ono bratimi čovjeka s čovjekom, s ovom zemljom i s ovim nebom. Neznatno je poput ljekovite biljke uz kućni prag. I zato se valja darivati darovima neznatnosti. Zato valja reći kapi da je more, listu da je stablo i bljesku da je svjetiljka, da bi čovjek mogao upoznati svoje ime.
S. Lice