Je, pravo vrijeme.
Za leći u fotelju. To je ono kada se skupiš skoro u fetusni položaj. Dobra pozicija za ne raditi ništa nedjeljom popodne (ne pokušavati ako ti se lako ukoče mišići ili imaš dupe gigantskih razmjera).I onda kao gledaš u TV, zapravo ne gledaš program, nego buljiš u kutiju. Poželjno je da tamo promiču slike nekog američkog filma iz 50-tih, 60-tih. Tip filmova koji se prikazivao nakon onih emisija što ih je vodio Zalepugin nedjeljom popodne.
Oni gdje u jednom dijelu filma klinac plače za svojim krepanim psom...ili on i ona stoje na nekoj klisuri tamo u Italiji i značajno gledaju u zalazak sunca. Pored je parkiran kabrio i sve izgleda kao opako dobra reklama za turističku zajednicu tamo neke općine u južnoj Siciliji.
Ali, ti zapravo ne gledaš film. Nego samo buljiš u kutiju. I ležiš u fotelji. I nedelja je popodne.
I puštaš mozak da (p)luta.
/me sada sluša: \Frank Sinatra - I've got you under my skin.mp3
18.09.2005. u 16:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar