put i povratak

najvise sam volio upravo one u koje sam mogao biti najpotpunije, najdulje, najbolje zaljubljen. sebicno? valjda.? (ma ne znam bash zapravo...)
e, da,
a onda ti netko sapne, (jer sam se toga ne usudish dosjetiti) 'pa mozda bi mogao...' pa ti onda pozelis izreci. (mada je zapravo nepotrebno, sve se uvijek zna, ionako.)
i nije cudo onda da covjek gubi glavu. nije cudo.
/i sad opet vidim vlastitu pretjeranost. balon pregolemih ceznji koje onemogucuju da tkogod to i povjeruje. mhm, je, treba se skulirat malo. onda cemo se moc srest. grmpf. pa onda ih krenesh zagushit pa nitko od tog nije sretniji. kako uravnoteziti, i onak, unijeti zdravu kolicinu ceznje? koja ne preskakuje stvarnost, da bi i sami u nju mogli povjerovat. hm, mir neki. e, da, ustoliciti _Stvarnost_ ceznje. da, to je nuzno i to se osjeti. ima li, ili ga nema.
(ne znam smije li to i koliko je uopce ovisno o trenutku, no danas, sad ga bas itekako ima.)
 

Meni se čini dok je u pitanju početnički zanos da je dozvoljeno sve, pa i gušenje, ali svakako kako ljubav putuje od nivoa do nivoa trebala bi postajati zrelija...Ali svakako je za ljubav najvažnije da osobe ne izgube vlastiti identitet jer će ljubav prestati...sigurna sam u to...Prilagoditi se do određene granice, to da, ali izgubiti svoje ja, to nikako ne...

Vjetren, što da li je moguće?

Sve što voliš voli i dalje...Biti svoj..Rekla sam to iz razloga što ljudi (žene i muškarci) u jednakoj mjeri postaju nevjerojatni po tom pitanju...i kada prođe onaj zanos, ona zaljubljenost probude se jednog dana i upitaju se, ma gdje sam ja, tko sam, što je ostalo od mene...nesretan sam...idem!

Pitao si što jest svoje ja? Ne znam za tebe...za sebe znam...Svatko bi trebao, ako misli biti sretan i svoj, prvo upoznati sebe sa svim manama i vrlinama, a tek onda može krenuti u potragu za srodnom dušom...jer ako ne zna sebe kako će znati tko mu je srodan?

Naravno da se osjeća, nemojte me bukvalno shvaćati...Rosa...prilagodba da, gubitak sebe ne....Pročitaj tvoj blog i moj odgovor...

Mislim na ovaj način; čovjek koji poznaje sebe je zrela osoba, ta ista osoba zna što točno želi u životu i sa takvom osobom bi rado imala posla...A netko tko ne poznaje samog sebe kako će uspjeti upoznati mene? I što mogu očekivati od nezrelog čovjeka osim brdo problema?