koji vrag

Koliko sam shvatila, po blogovima su uglavnom tužni ljudi. Usamljeni. Naravno, nisu svi. To je stara priča o iznimci koja potvrđuje pravilu. Te iznimke, opet ako sam dobro shvatila, su oni kojim a je dosadno na poslu. Ima i onih koji naprosto vole pisati i vole da ih se čita. Ali nisam sada mislila analizirati situaciju na blogu, nego popričati o prijateljima u stvarnosti. Za sebe ne znam jesam li druželjubiva ili nisam. Može biti da kada nemam "one dane u mjesecu" (a to nisu samo "ženski problemi", već ja jesam meteropat te bio-prognoza /i kada je ne čujem/ utječe na mene), da baš nisam prijatelj. Ali kada se sve uroti da budem dobre volje svi ljudi su moji prijatelji. Poznanika imam puno, ali prijateljice tri. Jednu iz vrtića, jednu iz osnovne škole i jednu iz srednje. Kako sve tri imaju zaje*ani karakter svakoj moram posvetiti baš njihovo vrijeme. No nisam ni o tome htjela. Hvalim se sa svojim prijateljicama iz slijedećeg razloga. Za njih tri bih sve napravila. I znam, puno se put pokazalo (pogotovo u posljednje vrijeme), da bi i one za mene. Ni to nije važno, ali sljedeće je. Kada god sjedimo u kafiću ili negdje i treba mi nešto iz novčanika, ne kažem onoj preko puta mene Dodaj mi novčanik, nego Daj mi... iz novčanika. Jedna drugoj se izuzetno dobro snalazimo i u torbi u novčaniku. E, i jedna od koka sa kojom sam bila na Mrežnici, ispriča priču kako joj je prijateljica, najbolja prijateljica, maznula Master iz novčanika. Ne razumijem. I sada sam ja već tjedan dana zbunjena. Bili vama palo na pamet da pokradete svoju najbolju prijateljicu?? Nije ni čudo da se ljudi otuđuju jedni od drugih.

Ti se pa stalno nečem čudiš...radi se jednostavno o krivoj procjeni...netko ima onaj fini osjećaj dal' je čovjek ok a netko nema pa nadrapa....nego reci Ti nama kak' je balerina to je zanimljivije...

onda nije bila najprijateljica nego lopov.

lijepo ovo. / ho-ce-mo ba-le-rinu, ho-ce-mo ba-le-rinu. (skandiranje iz dvorane:)

I kaj sad....?????

ne :-)))) ni neprijateljici