njen osmijeh i pogled............
...bila je to još jedna radna subota,ali ovaj puta puna poslova,jedna od rijetkih subota kad se radi punom parom,bez stanke....
došao sam doma umoran,još uvik razmišljajuči o poslovima iz te subote....hoče li se puste ponude izrealizirati,hoču li uspjeti ostvariti zacrtani plan ???
tako je došla noć,i nije mi bilo do ničega,večera,utakmica,malo živciranja,vike,pivo i spavanje....
e sutra je bila nedilja,još uvik sam razmišlja o poslu,a onda sam se sitija,danas mi dolazi kčer...
istim trenom zaboravija sam na posao,na ponude,konta kupaca....kad je došla,ja san odma bija drugi čovik,sa osmijehom na licu,sa sričom u srcu....kada sam je tu večer stavljao u krevet,prije nego što je zaspala,pogledala me je svojim lipim,velikim očima,nasmješila se i rekla;...tata puno si mi falija....ej ljudi.....kako mi je tad u trenu srce bilo ispunjeno,kako mi je taj moment ulipša život, svatija sam ono što znam otkad se ona rodila,da je ona ono najlipše šta mi se dogodilo u ove 32 godine,i ništa to ne može promjeniti,baš ništa.....za nju se vridi boriti,nju triba izvesti u ovaj zbunjeni,zamantani,naopaki svit,i nastojati od nje učiniti,dobru,poštenu,toplu osobu,a ne proračunati,hladni stroj .....zbog nje ništa nije suviše,za taj njen pogled,osmijeh,za njenu iskrenost,sve se isplati.....baš sve....
05.09.2005. u 19:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar