koji vrag

Volite li vi rođendane? Ja jako! Obožavam svoj rođendan, uvijek dobijem poklone. Sada sa nestrpljenjem očekujem balerinin rođendan. Znam što ću joj kupiti. Ali malo manje nestrpljivo očekujem idući tjedan. Od ponedjeljka kreće u jaslice. Nisam zadovoljna, nisam zadovoljna. No nisam o tome htjela pisati. Već o maminom rođendanu. Osim svog (i sada balerininog) rođendana vijek sam sa velikim zadovoljstvom čekala mamin rođendan. Njen je rođendan svima nama drag jer nas skupi oko sebe i svi dobijemo kolač kakav želimo (znači ja baklavu) i tortu. Zapravo se ništa spektakularno ne događa na njezin rođendan, pričaju se stare obiteljske priče (prvi zub, prva riječ, prvi korak, pa sve to 6 puta , plus svi unuci). Ovaj je rođendan bio još veseliji jer imamo vije nove bebe. Kada sam bila mala bio je običaj da djeca mami kupe poklon, a tata joj napravi neki komad nakita. (Jednom mi je prilikom obećala da će mi sav svoj nakit ostaviti.) Kako sam ja bila najmlađa, "veliki" bi se uvijek dogovorili među sobom, a mene bi izostavili. Ne bi oni to namjerno, naprosto bi zaboravili na mene ili bi mislili da nemam novaca. Dok još nisam išla u školu znala bih joj nešto nacrtati, ali kako nisam baš bila vješta sa rukama (za razliku od ostatka svoje obitelji) doskočila sam tom problemu. Dala bi mi novce za dućan (ili za užinu), a ja bih umjesto zadanog došla doma sa poklonom, koji bi obično bio više za mene nego za nju. Na primjer kutija Domaćica. Morate znati da su jedini keksi koji se u našoj kući jedu jesu oni koje mama napravi. No ona bi se svaki put razveselila, kao i prijašnjih godina mojim crtežima. Kada sam odrasla i počela sudjelovati u poklonima ostatka (ili u mojem slučaju većine) obitelji vidjela sam da su moji pokloni najbolji na svijetu prema njihovima. Jeste li primijetili kako mama, uglavnom rijetko dobije nešto za sebe? To su češće pokloni za kuću ili kakva pregača. Na sreću ima tatu koji uvijek napravi nešto samo za nju. Jednom sam (ne tako davno) predložila da joj za Božić kupimo štender (ono gdje se vješa veš/rublje), na sreću prijedlog nije dobio dovoljno glasova. Poslije kada sam joj to priznala rekla je da je šteta, jer ona voli štendere. Ali moja bi mama voljela sve što bi dobila od svoje djece. Sve ovo pišem zato što bih i ja voljela imati takvu obitelj i prijatelje, koji će i nakon 50 i nešto godina još uvije rado dolaziti k meni u goste. A poznavajući obiteljsku povijest (moja mama sa svojom mamom ne razgovara od svoje 17 godine, baka nikada nije došla vidjeti svoje unuke), znam da ću se morati potruditi. Uostalom, znam koliko je meni bilo teško doći u naš gradić na sjeveru. Oni koji su otišli u neki drugi grad (državu) studirati ili raditi, znaju kako kada se vrate na praznike teško se naviknuti na mamu. Barem je meni. Odvikli smo se jedni od drugih. Moja bi mama sve dala da sam i ja pod njezinim nadzorom. Kaže ona meni Vidjet ćeš, jednom dijete uvijek dijete, bez obzira na to koliko Sonja bude imala godina. Ove godine sam bila pametnija, pitala sam mamu što želi za rođendan i kada mi je rekla mislila sam kako bi bilo bolje da ju nisam ništa pitala nego ju razveselila lijepim setom kuhača… no ipak dobila je što je željela Diorovo sjenilo sa 5 zemljanih boja.

ja, recimo, ne volim rodjendane. mrzim rodjendane, nove godine, bozice, imendane, svece, uskrse, maskare i sve. jedino sta valja je dan antifashisticke borbe. jedino cega se isplati sjetit a nije iskomercijalizirano.

potpisujem lecterora, ali bez onoga dijela o antifašističkoj borbi...prvi maj mi je ok :)