koji vrag

To bi bile moje prijateljice. Napokon sam se odmorila, nasmijala i shvatila da me je gadno oprao PMS. Postovi mi depresivni. Napokon sam nakon puno vremena opet dobila, kako bi moje Dalmatinke rekle, stvar. Dakle idućih 28 dana ću opet biti dobro, a zatim... ovisi o bio-prognozi. A sada o mojim curama. Pozove jedna od njih mene i balerinu na Mrežnicu. Pa zašto ne bih išle? Bilo me, isprva, malo strah, jer je balerina curama slatko, zabavna, lijepa, nježna, ma sve naj. Ali one ne žive sa njom i tih sat-dva, pa kome ne bi bila najbolja na svijetu. Pogotovo, jer cure ne pokazuju neku želju za djecom (bar ne u nekih 25-30 idućih godina). Još su mlade, mogu se predomisliti. Prije nego što samo krenule razmišljala sam kako bi bilo da je malo drugačije. Da smo sve u istoj situaciji. A situacija bi bila da smo sve tri samo cure/djevojke. Od prilike to bi ovako izgledalo (i ne ponosim se time): Stale bi negdje na polovici puta i u ogromnom Konuzmu bi kupile sve što nam treba. To bi bilo... ništa zdravo. Torteline, gljive, punomasno vrhnje, maslac (nikako margarin), salame, sir, mliječni namaz, od prilike 12 kila čokolade, pa još dvije-tri vrečice keksa. Nešto napolitanka. Dvije gajbe piva, te 6 litara crnog i dvije bijelog vina. I jednu coca-colu. Zatim bi se na parkiralištu mučile da to stavimo u auto, koji bi bio pun naših stvari. (Znate li koliko se stvari treba uzeti za dva dana? Možda bude ružno vrijeme. A možda bude lijepo. Možda odemo do Karlovca. A možda pozovemo nekog u goste. Za svaki taj možda treba biti spreman. Znači najmanje tri para cipela, još jedne hlače, par majčica, dvije-tri haljine, te debeli džemper i trenirka, ako nigdje ne idemo. Pidžama nam ne treba, spavamo gole, A tek šminka i higijenske potrepštine.) Nadamo se da bi se našao neki zgodan dječak koji bi nam pomogao u utovaru, a mi bi za to vrijeme namigivale i cerekale se. I naravno pozvale ga da nam se pridruži. Za tu bi priliku, zlu ne trebalo, kupile još jednu gajbu piva. Na kraju svaka bi od nas imala posebne prohtjeve za to što bi jela (jedna ne jede meso, druga punomasno vrhnje, trećoj nisu fine torteline, a četvrta ne jede ništa od toga), pa ne bi jele ništa. Vikend bi provele u alkoholnoj izmaglici u trenirci. Lu-lu (to najbolje izgovara onaj tvor iz crtića), koja si je dala najnoviji nadimak, podijelila bi i nama neke cool nadimke, onda bi otplesale ples zeke (ako nekoga zanima – ruke sa stisnutim šakama se stisnu uz grudi, oči se čvrsto zatvore, usta se stave u položaj za ljubljenje i skakuće se oko svoje osi, može se plesati uz svaku muziku), pa bi pisale poruke. Ovisi o osobi, nekome bi pisale ljubavne, nekome prijeteće. Baš me zanima kakvu bi poruku dobio balerinin tata (da je drukčije ispalo), a sigurno bi nekakvu. Po svemu ovome, ako se ni jedna od nas ne bi utopila, bio bi to odličan vikend, ali nikakav odmor. A ovako je izgledalo – Našle smo nas četiri i pol (pola ide na moju balerinu). Stale smo na pola puta da u ogromnom Konzumu obavimo kupovinu. Kupite smo samo zdravu hranu. Jabuke, kruške, puno povrća (iako nije zdravo izgledalo), hranu za malu djecu i samo jednu litru vina (da se nađe). I coca-colu. Pošto ne pijem kavu, ovisna sam o koli. Cure su nam fino kuhale, dadiljale su balerinu, nisam ni suđe trebala oprati. Pošto smo bile u Generalskom Stolu, i mi smo imale zasjedanje. Cure su se polomile od razmišljanja kako spasiti svoju ludu prijateljicu (to sam ja), te koje bi bilo najbolje rješenje znate-kojeg-već-problema. I nakon dugog mozganja došle smo do rješenja. Ovako je nekako. Do rođendana (znači još dva i pol mjeseca) neću ništa poduzimati. Sigurna sam da balerinin tata zna kako ona napreduje. Možda mu treba neko vrijeme da se sabere. Inače babinjanje traje 40 dana, ali on je muško (iako se po postupcima ne bi moglo reći) pa neka mu bude 3-6-5 dana. Kao, da meni netko kaže da imam dijete, ja bih prva pobjegla glavom bez obzira. A onda poslije ćemo vidjeti. Iako mislim da ću pričekati novu nam 2006. Naravno, da ću vas obavijestit. Riješili smo jednu vrlo mučnu vezu (ljubavnog karaktera /ne moju/), pa smo nagovorili prijateljicu da se riješi prijateljice koja ju je pokrala (to vam moram ispričati)... Svašta nešto smo mi obavile uz Monopoli i Uno. I u jednom i drugom sam gubila. To i nije tako čudno, imovinom ne raspolažem nikako, a kaže se tko nema u kartama ima u... ljubavi. Pa se ja nadam. Za to vrijeme moja balerina je uživala u pažnji kojoj su joj cure posvetile, vidjela je rijeku, peseke i macu, kojoj se posebno razveselila. Mamino dijete, vidi se. Tko bi rekao da ju čisti zrak tako može umoriti. Spavala je kao beba, ali se je Zagrebu vratila svojim navikama ne spavanja. I tu nada umire posljednja.

...ima u ljubavi :))