put i povratak

 
Opet sam se nasao u svom elementu. Rasprostrt prostranstvom oko sebe, otvoren za trcanje, za sve tvoje sumnje i promjene, otvoren, jer nisam mogao drugo, i gledao sam te daleke kule kao one Babilonske na nekim nedohvatnim oblacima cudnih oblika cija bi znacenja nagadjala ta nasa djeca sto su zivjela ondje, i ciju funkciju samo smo mi uvijek znali. Jesam li znao da je ovo shala ili sam slucajno pomislio o vaznosti da te dosegnem, ne znam vise, znam samo otvoren sam jedino znao biti, izvor, kao da ti piti dam kad pozelis. Valjda u ovom svijetu uloge su isto dodijeljene i igramo po nekim i necijim pravilima kojih mozda i nismo svjesni, slobodu, buducnost, obecanja, ili propast, pitao sam se nudim li ti ista od toga, a zapravo ne, nego samo malo mira, jer i meni je on bio potreban. Razgrnuti strah, pustam slobodu, ljubav je nesto sto se u covjeku radja a ne izvan njega. Preko obzora, opet sam mogao pogledati, vidjeti nash san kako se sjaji ondje, ostajuci se pitati o tome je li s ove, ili s one strane vremena.