koji vrag

I toga ima. Neki dan ja sa svojom balerinom kod doktora. I, kako je svijet selo, a Zagreb njegovo predgrađe (neka se Zagrepčani ne naljute) sretnem prijatelja kojeg nisam vidjela puno godina. Nekada je bio dečko prijateljice, pa ju je prevario i onda sam se, nekako, prestala družiti i sa njom i sa njime. Kako si? Kako si ti? Pa od kud ti tu? I on mi pokaže na djevojčicu koja mu se je sakrila iza noge. Mala plava djevojčica, ispočetka sramežljiva, ali kada počne… nije lako njezinom tati. Raziđemo se nas dvoje (zapravo četvero), jer ja sam ulazila, a oni su baš odlazili sa pikice. Bila je dobra i nije plakala, pa će joj tata kupiti bebu. Cijeli dan mene to proganjalo, pa kada je moja balerina odlučila malo ubiti oko, a ja sam se bacila na telefoniranje. Nazovem prijateljicu prijateljice i meni jako dragu prijateljicu (sve u istoj osobi) i E, e, e. Znaš koga sam danas vidjela? Ma da? Sa Anom je bio? Sa curicom? Znaš da ga je žena ostavila? Kaže ona meni! Molim?! Ponovi ona. Žena ga ostavila! Ostavila dijete i otišla! ?? Sigurno sam dva sata bila u šoku. Provjeravala sam da li moje zlato spava, diše li, sanja li lijepo. Ne shvaćam. Znam, čula sam da se to događa, ali ne mogu to shvatiti. Je, malo je dijete strašno teško imati. Nema se vremena za sebe, pazi što kuhaš. Što ako neće jesti? A u pravilu neće. A ako neće spavati? A u pravilu neće. Čak i ako spava, za to vrijeme se moraju obaviti stvari koje se nisu stigle preko dan. Barem je tako kod mene. Umor postane sastavni dio života, prijateljice koje nemaju djecu ne shvaćaju, a one koje imaju – e, u pravilu, takvih prijateljica nemate. Svima dođe a digne ruke od svega. Ali to je sekunda u par mjeseci. Ili bi trebalo tako biti. Dobro, mene je pošteno oprala depresija, ali potražila sam pomoć. Psihijatar više nije nešto sramotno. Tako ja mislim. Služe tu da pomognu. Znam, uvijek se može biti bolji roditelj, i mislim da je to najteže zanimanje. Ne znam, ja sam još u šoku. Ostaviti svoje dijete. Tri godine ni ne pitati za njega. Ne postoji li za to neki zakon di bi se takvi ljudi krivično i kazneno gonili. Ne razumijem ljude koji tuku svoju djecu. Kaže se šiba je iz raja izašla. Ma je li? Ne znam što su batine. Moji roditelji zadnji put kada su me lupili još sam imala pelene. Svašta sam im znala, kada sam "odrasla" znala raditi. A oni bi imali beskrajno puno razumijevanja. Ne kažem da nisu griješili, ali trudili su se. Nisu najbolji roditelji na svijetu, ali među prvih 10 sigurno jesu. Ne kažem ja da bi svi trebali biti kao oni (ja bih voljela), no kada te nešto iznervira… Moja profesorica iz njemačkog je govorila da bi svaka žena trebala imati još jedan paket jeftinih tanjura, pa kada joj svega dođe dosta – o-žeži!!  Ne kaže se uzaludno ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi. Pitaju mene moje prijateljice, što se čudim, balerinin tata… Nije opravdanje, ali on ju nije 9 mjeseci pod srcem nosio. Sigurno nisam jedina koja tako misli (pa čak je pun svijet žena/djevojaka koje nisu majke i tako misle), ali meni bi srce puklo da ostavim svoje dijete. Da tri (3) godine ne pitam kako je. Samo kako je. Ne znam. Izbezumljena sam. Znam, ovo nije najgori slučaj. Tata malene Ane je odličan tata i dobra mama, ali mogao se ne snaći.  U prirodi ljudi je, ja se stvarno tako nadam iako je vrlo naivno mišljenje, da pomognu nemoćnima. A pogotovo ako je to njihovo dijete. Nam, iz vlastitog iskustva, većina roditelja bi sve napravila za svoju djecu. Pa kako onda… Mačke kada sele svoje mlada vračaju se po nekoliko puta da vide jesu li sve mačiće prenijele.  Može li mi itko objasniti? Bilo tko?

Ne proradi svima roditeljski instinkt, ružno ali tako je... a to što nije pitala za dijete mi je logično....lakše je tako potisnuti svoj neuspjeh ( u vezi, u roditeljstvu, u prilagodbi na novu situaciju) nego da je viđa svaki drugi tjedan na par sati, koje će mala prourlati jer mama ne zna s njom ili da samo telefonom pita....nema roditeljstva na daljinu...il si tu il te nema uopće, sve između je beskorisna muka...

Napreduješ ili mi se samo čini....davalac sperme postao je balerinin tata...

Je ..tak radi i moja mačka... Nego, ti si prava mama, on je pravi tata....Mislim da bi o tome mogla s njim porazgovarati uz neku kavicu i dvije djevojčice...Ako ništa drugo, imat ćeš neko novo poznanstvo..

Ispravan zaključak...djete bi trebalo imati dva roditelja ....

illea:pitnje jedno za tebe,kako bi komentirala da je musko otislo u ovome tekstu?

Sorry, slamčica , slučajno sam izbrisala komentar :)

A na žalost, Aninu mamu sam poznavala, tak da ne zaključujem na pečac. Na žalost, Aninu žalost, njennoj mami nije više bilo zagbvavno. Ž:(

da, u prirodi je ljudi pomoci nemocnima, je, i to isto... a i sebi, pritom. no to dakako nije sve, jer u vecini zelja za pomaganjem ima chisto hm, zdravosebicnih potreba, zar ne?

Slepptop, nisam uopće mislila isključivo na ženin odlazak, nego i na muški, svakodnevno gledam jednog koji ima vanbračno dijete i ne viđa ga često (RAZLOZI NEBITNI, ČINJENICA JE DA GA NE VIĐA) ...muka je to....htio bi participirati u odgoju a nema te...nema te dosta za obitelj s kojom živiš, ovdje to mnogi znaju, a gdje još za nekog tko je daleko, a i ostali ti ne olakšavaju susrete, dapače upliču obligatnu napetost...koma...nemojte osuđivati nikoga....odvratna situacija za sve...o djetetu i psihorazvoju da ne govorim

Slamčice, bravo....busamo se nekom avangardom i ravnopravnošću mjesto da svima lijepo priznamo da smo konzervativno, male-friendly društvo u kojem žene vole i rade za ljubav obitelji....a samo rijetko nekoj se i dogodi da joj ljubav bude uzvraćena a trud uvažen

Ma tko god ode, nema gorega. Pitajte mene. Ali, e, 9 mjeseci ju je pod srcem nosila. To bi nekaj trbalo značiti. Ne bi li?

hm, na moru ima taj jedan tata sa sinom, mali je hiperaktivan i ono uzasno fora, al tak oba su malo 'out of bounds'. Htio sam rec da je zanimljivo kako je klinac full samopouzdan iako ima stajaznam svega 10tak, a stari mu je muljator kakvog nema, ne bi covjek reko. al ima nesto u njegovoj toj naizgled prljavoci (onak, ugostitelj, pomalo galeb i to) cisto: fakat zna i voli zivotinje, imao je svasta, od koza do sove i kune... onak, u svakom ima negdje nesto, sto utjece. zivotan je to lik, da.

Slamči, isto mislimo, muški su sebičniji pa izmišljaju argumente poput toga, ti si nosila, ti si rodila i a ja sam te učinio majkom...neeeee, sebe si učinio ocem, i ništa te ne opravdava ako se ne voliš buditi noću jer "tebi lakše zaspi", ni ako ne voliš previjati pelene, ni ako ne uzimaš bolovanje zbog trodnevne vručice i upale uha ....kojeg tipa znaš da je ostavio posao na 6 mjeseci radi porodiljskog... u Švedskoj ih to učini 63%....ne, odgovornost je ista, problem je u našim glavicama...

kul lea :)) a opet, jel bi bilo dobro da su svi shvedi?

svida mi se odgovor llea,sorrymalo sam olutao na druge blogove,ali odgovor stoji :)

Naravno da ne, ali kod nas se to doživljava kao ekstremno, uvrnuto, ali pravi očevi znaju da je porodiljski ustvari šansa da razviju neraskidivu bliskost s tim malim bićima....24tno uranjanje u dušu nekoga tko je 50%ti, neprocijenjivo je. Ne može se to s onih pola sata što se umoran nakon posla poigra s opranim, sitim i raspoloženim bebačem....upoznaješ ih tek kad si dio te igre odgonetanja potreba i radosti zbog ispunjenja ...

lea, sori, al meni se ne cini da ti imas dijete... ili se varam? hocu reci, mozda bi bilo dobro cuti one koji su to prosli, recimo neke mushkarce s djecom. ali onih u brakovima, i onih za koje bi ih pozeljeli cuti tesko ce se naci, zar ne

Imam dvoje, i primjer jednoga što puno participira , od tepanja trbuhu svih 9 mjeseci do kakanja i kupanja....hoće, zna, uživa ali boji se ostati par dana sam, najviše zbog komentara u okolici, jako,jako zluradih i onih sažaljivih pogleda kakve izaziva i tata male Ane iz gornje priče...da društvo da podršku pozitivnim stavom, i to bi se promjenilo...

jeps, znam... a opet, drustvo je tu da nacini realnost situacije. ma pa ne mozemo drustvo krivit za nase slabosti. tocnije mozemo, ali ne zadovoljava, zar ne? e pa sad, samo treba moc znat bit hrabar kao mali dabar, ucinit kako znas da treba, e tako to.? :)

radimo na tome.

i one.

Eh, šts da kažem slamčice, evo samo primjer.....o fizičkoj snazi.....treba malo podić komodu punu knjiga da izvućem tepih koji ide na pranje...odgađa se , unedogled... ja, i mojih 45 kg, uzimamo AUTO-DIZALICU i lijepo, elegantno i vrlo brzo, sami oslobađamo tepih, bez pomoći muške,bračne snage.... saznavši za događaj snagator postavlja dva jako glupa pitanja kojima želi prikriti svoju neugodu 1. Kojom auto-dizalicom? (kao ne zna što mu je u gepeku)2. Jesi oštetila komodu? SNAGA, SNAGA I MOĆ

nije tako. nimalo, iako mi je jasno bilo da pokroviteljski slamkin ton nece proc bez ovog. povjerenje, a ne 'treba ili ne treba'. poznato mi je, znas :)

P, znam na što ciljaš s onim "treba-ne treba", ne trpaj me među Helge...blaga voda ali brijeg od inoxa ;))))

eh da, sto smo samo jaki na daljinu... ;)