put i povratak

 
Da li mislite da je za dvoje ljudi koji zive odvojeni jedno od drugog, zele li zadrzati svoju vezu, bolje da su u braku. Pogotovo ako u brak ulaze svjesni da ce biti udaljeni?
(Are you talking to me?)
 

Nikad i nikako!
Čak i da je u pitanju velika i jaka ljubav...nema šanse za opstanak!
Nažalost..

probala si? meni bas zvuci jedino tako logicno... bas toliko jasno da mi nije jasno kako moze biti suprotno?

ovdje je bila prica o km-s. (zato je pretposljednji...)

Upravo tako,tu nema garancije..nikakve,bili u braku ili ne..

važno je koji ljudi,kakvi ljudi,a niti jedna udaljnost nije tako daleka da se ne može nekako premostiti. brak je samo oblik... ne baš naročit izlaz ako bi postao sadržaj... što bi sadržavao?? :))sam sebi nema svrhu...često:)

Brak nije nikakva garancija,sve vise vjerujem u onu narodnu"Daleko od ociju-daleko od srca"

nema garancije, ali ima nesto sto mozes napravit. ja kad si zamislim da sam u braku s nekim, tada ce veza nekako postojati puno vise nego ako sam neznam, zarobljen nekom ceznjom koja neprestano pati. jednostavno iz razloga jer ce mi onda misljenje o toj osobi davati neki mir i radost (there's someone) umjesto muke neprestane dvojeb: trebam li biti s njom ili ne, ako ne mogu biti skupa. obveza te vrste daje cini mi se onaj mir jer si odluku _vec_ napravio, a time se oslobadjas neprestane potrebe odlucivanja, sto ako stalno boli, mozes imati itekako volju i svu snagu reci - previse smeta, treba amputirati...?

zakaj ne samo živit malo skupa...kud žuriš tako mlad... ;)

lola, zato kaj nije jako vjerojatno da ce bit skupa, cini mi se... znas ono, karijera i to?

ah...vi ambiciozni ljudi...

I ja sam isto tako probala,ali uz veliku ljubav,tu je nažalost bila i velika količina čežnje,boli,i samoće u onim sitnim svakodnevnim stvarima,kad samo poželiš da je tu uz tebe,da se veseli s tobom,ili da ti bude rame sigurnosti....na kraju je to sve bilo previše za nas i naša ljubav nije izdržala...a isto tako ne bi ni u braku,kad su u pitanju veći egzistencijalni problemi u pitanju..

nije savjet, sam sam do tog dosao, vlastitim , hm neznam recimo razmisljanjem, ili onak, kad si zamislim filing, onda mi je to nekako vjerojatnije da bi bilo mi ljepse tako... mislim jasno bilo bi jos bolje kad bi se moglo bit skupa, al ak se nemre, a nekako upucuje da je tesko izvedivo, obzirom na timetable, ne doduse moj, al hmnda... onda, a vazno mi je, e, onda mi se cini puno bolji feeling.

bolje da budu svjesni svoje veze, a ne udaljenosti.

nedavno sam prošla neš tako. i trajalo neko vrijeme. i puklo. al mislim da se sve može ak se hoće, ono ako je objema stranama dovoljno stalo, mislim da može se sve. daljina nije prepreka. al ne vidim tu brak. odmah neki. misliš da će te brak još učvrstiti u nekim finesama ak si sad nesiguran, barem malo...?

kako rekoh, ne mislim tako o zivotu udaljenom i bliskom. no vrijeme juri, a nekih rokova se sjecam jos iz vremena komuniciranja jednoznacnog... / to o poznavanju je dakako problem za sebe. poznat mi je taj njen feeling: u sto si se to zaljubio? sto to imam ja s tim. jer je dakako komunikacija izdvojena iz osobnosti i otvorena mojem prepoznavanju uzoraka u pricama koje nemaju zapravo veze s njom... ali moje iscitavanje ima. stvarnost odnosa temelji se na prepoznavanju njenog uzorka u svemu tome sto s njom nema veze, rekao bih?

hed, mislim, da hoce zapravo ucvrstiti, smanjiti nesigurnost. naravno, pitanje je sposobnosti za donosenje takve _odluke_ uz svijest o udaljenosti. ako odlucis, tada je to nesto sto te itekako umiruje, opisao sam dolje tu pricu, spasish se neprestanog podrivanja svoje odluke o vezi, pod utjecajem promjena i vlastitih misli isto, jer si ju unaprijed vec donio?

Dvoje ljudi ako se stvarno vole i odvojeni su, naći će načina da budu bliže jedno drugome, i to je jedina istina, a ne pitanje braka ili ne, u smislu da li država i crkva daju garanciju na ljubav i karakter...

brak je odluka. to je ono sto daje vaznost tom cinu. puno je to nekako cvrsce nego bez toga?

Pa ako mislite da potpisom na bračni ugovor nešto rješavate, možete kao glumci milijuneri potpisati ugovor od 200 stranica sa svim mogućim kombinacijama, jer ipak kapital je kapital, a nama koji nemamo puno love ostaje samo ljubav..Problem je u glavi, druže se osobe na sličnom nivou emocionalne zrelosti...Garancije nema, ako ste odvojeni, prilika čini lopova, uzmite svoju dragu...

Ne. Ma badava i brak ako se ne viđate. To nije to.

kaj bi to značilo, kake veze ima brak s odnosom dvoje ljudi? a bo.

SAVRŠENO! Brak je besmislen ako su ljudi jedan pored drugoga! Ako su dovoljno udaljeni postoji PUNO VEĆA ŠANSA da bračni ugovor potraje DUŽE. :))

putniče kad netko privremeno ode... ja ne kažem za njega..on tamo živi!

Sve je to pitanje stava i razmišljanja..ako sam u braku,nisam u zatvoru,imam pravo na svoja razmišljanja i svoju slobodu do nekih granica.A opet s druge strane,ako želim svoju slobodu,ima li smisla biti u takvom braku..

jedno je imati slobodu komuniciranja..a jedno je tražiti slobodu za komuniciranje,ak me razmeš??

punoljetna sam i razmišljam svojom glavom već..hm,26 godina.:-))ne volim da mi drugi određuju neka pravila i kodekse ponašanja.Ako ja smatram ispravnim to što činim,onda je to to,a nitko drugi nema to pravo da mi određuje granice mojeg ponašanja.bili mi u braku ili ne.Ja sam osoba sama za sebe i moja je dobra volja hoću li se ja ljubavi ili reda radi pokoriti nekim normama.Uostalom,ja nikome ne postavljam uvjete,pa to isto ne želim ni sebi..

Ja još uvijek imam takva iskustva..i naravno da me to ljuti...a općenito mrzim takvu vrst kontrole i sputavanja..u bilo kakvim odnosima.

Nije važno kakva je moja veza,a ja definitivno ne tražim slobodu da mogu s nekim komunicirati,već samo tražim da ja kao osoba imam svoj mir,ako to želim..ne mora sve biti onako kako si druga strana želi..Uz poštovanje i dogovore i puno razgovora,sve se može riješiti i dogovoriti,ali nekom freaki kontrolom nada mnom i mojim životom..sori,to ne.

hvala hvala..još sam mala,al se trudim:-)))