koji vrag

Malo je izvirilo sunce, balerini je pala temperatura i još samo malo šmrca (kako djetetu obrisati nosić?), pa sam poslije odlaska doktorici odlučila sam malo sjesti u park. Kao mala sam obožavala biti u parku i organizirati drugu djecu da se igraju onako kako sam ja to htjela. Dobro, balerina je još mala da bi se igrala. Ali dovoljno velika da uživa vani. Kakvo god da je vrijeme, moja balerina sa oduševljenjem promatra svijet širom, širom otvorenih okica. Malo joj smeta grmljavina. Od kuda to dolazi? Od kuda to dolazi? Te je razdražljiva po vrućini. Ali nisam o tome htjela pisati. U našoj nuklearnoj obitelji, koju činimo balerina i ja, nema više djece. Moje prijateljice, još su uvijek premlade, nemaju djece. Istina, imam ja puno nećaka i nećakinja, ali oni su u drugom gradu, a i premala im je i pomalo dosadno. Sada je vrijeme da se pohvalim. Dobili smo jednog malog nogometaša još. Balerina više nije najmlađa u obitelji. Mogu reći da sam (malo, malo, malo) malo ljubomorna. Dakle moje dijete nema baš previše dodira sa djecom svoje dobi. Dobro, ona će još malo pa u jaslice, ali ipak, za sada misli da na svijetu samo divovi i vjerojatno se ne osjeća najudobnije. Pa sam ju ja odlučila odvesti u park. Pa da vidi kakvih tamo stvari ima. Nisam znala koji je najbolji, a Maksimir jako volim, pa je odluka pala. Uzela sam si knjigu, kolica, dijete. Sjela, udobno se izvalila, i udubila se u knjigu. Moja je balerina uživala. Gurala je ličeko prema suncu i smijala se. Kupila sam nam sladoled koji smo podijelile. Pa smo malo zirkele okolo. Nismo išle baš u park, nego smo sjedile na klupi u šumi. Tu i tamo bi netko prošao pokraj nas, pa bi mi komentirale. Dobro, ja bih komentirala, a moja balerina bi se velikim osmjehom složila sa mnom. Dok smo mislile da smo skrivene naše je skrovište otkriveno. Dva dječačića, potpuno ista, stara 4 godine otkrila su nas. lijepo smo se napričali. Tako bih ja voljela da je moja Sonja brbljava. Kao mala sam ja bila užasno sramežljiva i umjesto odgovora na A kako se ti zoveš, bilo je izglednije da će pitalac dobiti moje suze. A ova dva dječaka ne. I kako se zovu su mi rekli, i koliko su tari (iako još nisu sigurni govore da im je 4 godine i da više nisu beba, a pokazuju tri prstića /dobro, koga to još smeta??/). I kako sam čitala, žene/djevojke kada rode osjećaju se napušteno od svojih prijateljica. Moje su cure stvarno  odlične, ali nekada bi im se izjadala kako mi se ne sviđa balerinina stolica, a opet, koga vraga one znaju o tome i ne želim ih zamarati. Ta dva dječačića imaju mamu. Djevojku ne puno stariju od mene i stvarno hrabru. Još jednu bebu čeka. Kaže da neće odustati dok ne dobije curicu. Da joj može svašta za obući kupiti. I da ju može nazvati Eva. Tako riječ po riječ dobila sam ja novu prijateljicu. A moja balerina male prijatelje. Jako im je zanimljivo to malo stvorenje koje im se smije, ma što god da oni naprave.

Mislio sam da je ovo ideja nekog pedijatra, sad vidim da vjerojatno nije... bilo kako bilo, bravo m-mama i sretno vam obima... :)