Umire Div !
Umire Div ! 
Piše: myrda
Umire Div... 
Pjevaju njegova djeca; 
Pustolovni, kratkovidni čudaci! 
Kažu da se već raspada, 
i da kužnim smradom 
tjera od sebe 
i ono malo preostalih ljubavnika; 
Romantika... 
zaljubljenih u Divovsku dušu. 
Tijelo im nije fetis. 
Nikada nije ni bilo. 
Pronosi se zemljom glas 
kako Div odlazi u zaborav! 
Gotovo da ga žalim... 
Zaborav je vječit! 
A vječnost, 
duža od vremena. 
Čujem Njegovu djecu kako plaču... 
Neka od njih se i raduju! 
- „ Nek` krepa napokon Mrcina !" - viču. 
A vole Ga. . . 
Znam da Ga vole! 
Dao im je život, 
a zatim im pokazao kako je lažan! 
I jebeno lak; 
Umire Div, 
i ja se spremam na sprovod. 
Doći će tisuće... 
Doći će milijuni! 
I svi će od stida kriti lice. 
I samo će rijetki pustiti suzu, 
i iskreno plakati. 
I ja spremam maramice; 
Da li ću zaplakati? 
Ako sam bio iskren, 
možda. 
Volim Te Dive! 
Volim Te do beskraja! 
Ali Ti umireš Dive, 
a ja se tek rađam! 
Mi, tvoji učenici, 
mi tek počinjemo živjeti! 
Zato te molim, 
oslobodi nas nasljedstva; 
Oslobodi nas brige da živimo za Tebe! 
Oslobodi nas iluzije da si, VJEČAN! 
I spusti vjeđe Dive... 
Zaustavi dah, 
i otkrij smirenje... 
Lutat će tvoji razbijeni duhovi još desetljećima, 
i uvjeravati živuće u Tvoje novo uskrsnuće. 
A da si barem bio svetac Dive... 
Možda bi i povjerovali. 
Možda bi Te i u smrt slijedili! 
Ali svetci ne kupuju smrt; 
Ona im je nagrada za život! 
Tvoje kuće naselit` će stranci, 
Tvoja svetišta postat` će rodilišta; 
Novoga, 
jačega, 
većega, 
Patuljka. 
Patuljka, Novog doba. 
Sadržaj
22.08.2005. u 18:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara