put i povratak

 
Jos nisam bas ziher. Al svakako nije nesto cemu bi covjek isao uz razmisljanje o ocaju, niti kakvom pocetku kraja. Granice da, one su postavljene ovdje da zbunjuju zacudjene ili one koji su odvec lijeni.
Biti zaveden znaci pozeljeti razotkriti. Zavesti znaci navesti da te razotkriju. Poput pazljivo izabrane odjece, zagonetka je taj eroticni pokrov, a sladak osjecaj koji imas kad znas da ti je sama srz osobe dostupna cini povjerenje koje se ne iscrpljuje u zasicenju. Traganje kroz zagonetku zene, i onaj osjecaj slozenosti, kompletnosti, kao kad svaki dan sastavish puzzle, kao kad ti se nakon budjenja razbistre oci, ili kad imas one dane koji su u prirodi tako rijetki, one kad je bura i kad ljepota ostrine daje jasnu sliku. Pitam se onda je li uistinu uistinu moguce takvo slatko preklapanje, onaj osjecaj u kojem si potaknut, i uvijek radosno docekujes biti zaveden, kao kad odapinjes strijelu u sigurnosti da ces pogoditi, i onaj u kojem je radosno pomirena u sigurnosti svog zavodjenja, znajuci da ce se naposljetku time otkriti.
Hm. Dakako pitanje je uvijek trajanja onih perioda skrivenosti, i trazenja, no svakako je jasno da je konacno mjesto, ili barem ono kojem se nekako blizi zauvijek, ono kao dvije plutajuce mrvice, koje nosi isti val, zajednicki pomaci, da, uskladjenost, jedna utopljenost u cjelovitost zajednosti osjecaja i misli. Kao neka glazba, koju se zajedno stvara, sklad instrumenata. Pracenje gibanja valova unutrasnjosti. Zajednost. Kao nesto sto se ne iscrpljuje jer se neprestano nudi, i zahtijeva.
Ajme, ti! :)