Nestignem/Autisticno
Tako ja ne stignem napisat sve sto sam zapisao, niti procitat ista sto i gdje bih te mogao traziti.... onako ukopan sam u te svoje misli, odvojen od svijeta (tebe).
Imre Kertesz, Kadis nerodjenom djetetu. Ne zbog naslova niti teme, vec zbog kratkog izvatka na kraju sam ju posudio, a nevjerojatno pise, svaka recenica je misao intelektualca i kako smo culi svaka se vrti u krug, tako da cijelo djelo cini bujicu prepunu virova od kojih neki bas jako uhvate. 140 strana bez daha. I zaista se imalo sto o njemu reci i itekako se trebalo vjezbati plivanje nasuprot toj njegovoj silnoj struji.
Potom, malo sam prelistao onog talijanca Calvina, a mozda i posudim onu T-nesto (one Kozmiko-nesto sam uglavnom, hm, prelistao ;)
I sad, utopljen u Belu Hamvasa, u njegove uporabljivo opasne sinteze mitologija, znanosti i religija, mada se jos rekonvalesciram od onog proslog magjara, bome je lijep koliko i duboko dere kao brzak...
eto tak,
aha, da, malo izvjestja s mora: Jutros je pocelo s gromovima. Gromovi su prestali, i jugo je polako prestalo. Nesto nalik buri, negdje na pucini. Nikad nismo bili tako bliski, znam. Nas dvoje. (Brzojav, jos imam, svejedno, znam.:)
No, kad smo vec tu,
Grlim, bas te grlim, onako kako se nikad ne bih usudio,
da te vidim...
12.08.2005. u 17:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar