all_or_nothing

Ne.Ne izlazim.Ne više.Ima toliko razloga zašto.Imam 31 godinu.Malo?Puno?Nemam pojma...Maligani mi danas teku žilama.Tijelo me baš i ne sluša,fulam poneko slovo ali vratim se i ispravim...Ali,da ispričam ispočetka...
Barem je nogoš dobro završio.Tri laka komada.Bez nervoze.Čudno...Ovih je dana sve nervozno...Iskrica i dalje šteka...Pomalo je i zabavno.Što će slijedeće pokidati?Ma ne prigovaram...Čudne su sprave ti kompjuteri.
Mobitel:Ona:Ja bih tebe vidjela...
             Ja:Hmmmm...Kada?
           Ona:Večeras.Dođi u pola deset po mene...
Pola deset...Hmmm...Posljednji mi se put baš i nije svidjelo.Njušim da će me samo izbedirati...Zašto?Duga priča...Ide nekako ovako:Prelijepa je.Obožavam njenu ljepotu.Koliko je lijepa toliko je...Ne,ne glupa...Dosadna.Jednostavno priča satima a ne zapamtiš niti jednu rečenicu onoga što ti je rekla.Priča baš o onome što ne želite slušati...Kad ju je frendica dovela da se upoznamo,prije četiri godine,na moje inzistiranje,strogo joj je napomenula da šuti kao riba!I danas se ponekad smijemo tome...Ali je dobra duša,neiskvarena.Volim joj biti prijatelj.I ljubavnik.Ne,nisam pošten prema njoj.Ali nikad joj nisam ni davao nade.Ni ona meni,uostalom...Što li danas treba?Nije samo sex.
Jesenja oblekica...Ma gdje li je?Neke su mi šuljice samo u sjećanju.Igrala se seka pralje pa ih zriktala.Tu su šuljice ali boje više nisu što su bile...Sve vuku na ljubičasto.I nekako su smežurane...Nema veze.Barem se trudila.Pronađem nešto kad:
Mobitel:Frend:Dovezi mi motor od čamca da ga sutra popravim?
               Ja:Idem van.Ne mogu sad...Doooobro dovest ću ti...
Je,prvo auto crko,sad čamac...Kažu da uvijek idu tri stvari zaredom.Koja je treća?Valjda ne komp,hehe...Što ne bi bilo ni loše...On je barem pod garancijom...I dovezem mu.Već je skoro 21 sat.On se raspričao.Otvorio dušu.Kako je meni super...Što bi on dao za malo slobode...Idem kud hoću,kad hoću,s kim hoću...Imam i love...Nitko mi ne sjedi za vratom...Kinderi ne vrište...Punica ne zanovjeta...Komada kud god se okreneš...
I zamislim se kako su ljudi uvijek nezadovoljni.Uvijek misle da je onim drugima bolje nego njima...A meni ponekad dođe da mu ispričam koliko mu zavidim na kinderima i...Neću,smatrao bi da serem...I pobjegnem ispričavajući se da žurim...Još je vikao za mnom sa kojom idem ali nisam ga čuo...
Mobitel:Ona:Nemoj žuriti,kasnit ću.Frizura,znaš...
Znam.Znam da se komadi zapravo ne sređuju zbog nas.Da nama budu lijepe.Sređuju se zbog drugih žena.Pogled kojim žena proučava ženu budi strahopoštovanje poput procjenjivanja snage dvojice neustrašivih boraca u boksačkom ringu.Mi ne vidimo niti trećinu onoga što žensko oko uoči...I vozio sam polako.Šteta uspavanih konjića ispod haube.I njima je bilo čudno.Samo su mrmljali...Koliko sporo da vozio opet sam 15 minuta čekao ispred kuće.
Ona:Bog!Sorry!Pusa.Gdje ćemo?
Ja:Kad si se već tako skockala moram te i pokazati.Tamo gdje još nekoga i poznajem...
Mjesto i nije tako loše.Velika,zatvorena,tiha ljetna bašta i kokteli.Tiha je dok se ne skupi kritična masa i pošandrca za glazbom koju zaista ne razumijem...I počne priča...Bla bla bla...I dođe se na to što treba.I jel ja to mogu?Fakat sam odglumio da ću morati debele veze povući da...Serem.Dovoljan je bio jedan poziv i obećana pivica.Opet ti Bože hvala za 8 godina u policiji.Zašto sam odglumio?Manipulacija?Možda...Ipak je više stoga jer bi sutra slično tražila i za sestru...Pa susjeda...Pa rodicu od susjedove punice...A nisam baš tako moćan.
I priča je,potaknuta koktelom i riješenim problemom,tekla i tekla iz nje i gubila se u sve većem mnoštvu likova koji su pohodili to mjesto.Nije ni stizala do mene.Ne,nisam bio nepristojan.Nije se zaista ništa čulo.Priča je postala suvišna kad smo skužili da čujemo tek svaku treću-četvrtu riječ i po njima moramo asocirati što je ono drugo željelo reći.Glupo.Primjer:
"Hoćemo_____ i ja______, još _______ _________krevet?"
Muški bi mi mozak asocirao:
"Hoćemo li ti i ja konačno,još jednom  potražiti taj krevet?"
A ona je rekla samo:
"Hoćemo li ti i ja popiti još jedan koktel i svatko u svoj krevet?"
Galama je uskoro postala neizdrživa.Kako su uši bile isključene iz komunikacije počeo sam pogledom šarati okolo.Niti jedan poznati lik!Sve neke nove face.Neke su cure bile neprepoznatljivih godina i kreveljile su se bezrazložno,neki su tipovi okačili lančine oko vrata i rinčice po ušima i nosu ponosno se šepureći u majcama kratkih rukava...A jesam pizda matora!Nismo ni mi bili ništa bolji!I nas su sprdali stariji,lupajući nam čvrke...A neki sad novi klinci traže priliku na mjestima gdje smo i mi odrasli.Ne zamjerite mi.Samo sam ljubomoran.Moje je vrijeme prošlo i ovdje više nitko ne zna da imam ime...Mala,ajmo mi odavde...
I nije mi dala...Manipulacija.Nije prvi put.
Nikad ne molim.Zna da ću joj vratiti...S kamatama...
Zvonit će već slijedeći tjedan.Uvijek zazvoni.Maznim glasom će...
Glupe igre...
Mogao sam već spavati a ne blog pisati...

wr, ne mislim da mu pašu takve igrice, ne više... svi se jednog dana zamore i hoće mir, tišinu, ustaljeni život bez čitanja među redovima, samo kaj i to nakon nekog vremena dosadi... all, ti si ipak osoba za koju se ne treba brinuti da ti ne bu bilo onak kak si sam zamisliš :))))

točno,tanja...volio bih da si u pravu.:-)))

sto ce rec.. mosh tanja ti pricat kaj hoces ja sam tvrdoglavoi mazgov :-) ha ALL? :-))))

all, ja sam uvijek u pravu :)))))))

svi ste u pravu...nevjerojatno!:-)))

Mislim da je rekao prestar za igrice a premlad za ostati doma spavati...Sam.Sam pogodil?Jesam.

all, nisi ti skužio rossa. on je kao i ja u 40tim i nemre se, kao i ja, načuditi tome kaj mw veli za 30te :)))))

da,da..ovo su najbolje godine..mislim 40-te..kad su one vec prosle:-))mislim 30-te