koji vrag

Zadnjih par dana nekako sam bljakasto. Moje tijelo dolazi k sebi, pa hormoni luduju. PMS, moglo bi se reći, me pere. Kako toga se riješiti nego kupovinom. Lijepo ja obučem svoju jedinicu, oslobodim joj nožicu da ju može žvakati pa krenemo. I baš kada pomislim da bi bilo lijepo da imamo nekoga da nam nosi vrećice, onako bez veze, da se samo igramo obitelji, nazove me jedan od jako dragih prijatelja. Da, kaj mi delamo. Ma, da. Treba li nam tko da nam nosi vrećice? Neka se ne mičemo, on dolazi do nas. I nas troje odemo prvo obući mene, ništa posebno, badekostim, za moje narasle grudi i šos, a onda za ljubav mojeg života. Za moje sve što imam. Prvo smo počistili Turbo limač. Ja sam se rastapala, kao da nisam vidjela nikada igračku. Poželjela sam opet biti mala. Napao me plišani medo, koji se ljuti. Pa sam ga morala kupiti. Pa lutku, Sonja je ipak djevojčica. Lutka je veća od nje, ali već su najbolje prijateljice. Skoro sam se rasplakala kada sam došla na dio sa lego kockama. Kada sam bila mala bile su moja omiljena igračka. Jedva čekam da moja ljubav malo odraste/naraste. Mislila sam od Vidovića (je li on vlasnik ili onaj drugi s kojim ga miješam?) otkupiti cijelu Magmu. Pa da nemam problema. Samo nisam našla željeznicu. I s time sam se voljela igrati. Onda smo pohodili dućan sa dječjom obućom i odjećom. A joj!! To je jedino što mogu reći. Kao da nemam dijete sam se izgubila među tim svi stvarima. Male haljinice, cipelice, čarapice, sve malo, za pravo. Uopće ne znam koliko sam novaca potrošila tamo. Ali sve što mi je došlo pod ruku sam kupila. Bilo je tako slatko. Vidjeli bi kada bi vi ušli. Moji će se razveseliti kada stigne račun. Nadam se da ću ja doći i pokazati im stvari, koje su bile neophodne, prije računa. To će ih barem malo odobrovoljiti. Na kraju nas je moj pratioc odveo na večeru koju je mala škorpionka prespavala. Mogu vam reći da je pravo žensko, stoički je podnijela kupovinu i poput mene veselila se svakoj novoj krpici. Samo cipele ne voli. Ne znam kakva je to djevojčica koja ne voli cipele. Kako joj pokažem da sam kupila nove ona plače dok ih ne maknem iz njezinog vidokruga. Svaki dan joj ih moram pokazivati po koju minutu duže i tek kada se nauči na njih, mogu joj ih obuti. I dok smo mi tako objedovali, shvatila sam da mi ne bi bilo tako lijepo da smo bile same. Bi ja uživala, ali sada sam imala nekog odraslog da mi pričuva Sonju dok isprobavam novi badekostim. Nekoga da popijem kavu i večeram,  ne moram mu sve brisati ostatak kašice sa brade. Bilo je lijepo. Čitao mi je misli. Mogli bi ponoviti. U isto ćemo vrijeme. A stvarno je bilo. I stvarno bih ponovila. Vratila sam se doma i činilo mi se kao da sam zaljubljena. Ali nisam. Mi smo najbolji prijatelji od kada sam ja bila stara kao Sonja sada, a on dva mjeseca stariji. Naše su nas mame šetale, nadajući se da će jednom šetati zajedničkog unuke. Ne mogu se sada zaljubiti. Ako nisam u zadnjih 22 godine zaljubila se u njega, neću ni sada. Uostalom, sada nemam vremena ni razmišljati o tome. Moja Sonja treba svu moju pažnju. Zar ne?

Fižulić..

Ne netreba svu pađžnju...ti možda jesi mama,ali si i žena...Nemoj to nikada zaboraviti..

zašto se nebi zaljubila?nekužin....

jebga Lynx...kaj ću kad imam prebrze prstiće!!! :)

Dobar prijatelj je više od iluzije u koju se zaljubljujemo...da sam na tvom mjestu, priznala bih sama sebi da on čezne predat ti se cijeli... već ste prijatelji , nićim se to ne da pokvarit a može niknut u nešto veliko samo ako se malo zalije, ko čarobni grah...uvissss

tvoja sonja treba svu tvoju paznju, a ti isto tako trebas svu paznju ovog svijeta sa strane jednog muskarca...zar ne:)?

dijelim mislejnje sa Hannah.. .Zena treba .. nekoga.. a majka jesi stoga .. da bi davala moras i primati to je jedan krug ciklus prirodni.. duhovni .. jedna harmonija.. vjesnosti tijela i uma.. kuzis?
eh tak..

svjesnost.. )sorry na pogreskama ali vjerujem da kuzis .. kaj sam htjela rec, ne )