intervju s bogom

Sanjah da sam imao intervju sa Bogom.
"Dakle, ti me želiš intervjuirati?": upita Bog.
"Ako imaš vremena":rekoh.
Bog se nasmiješi:
"Moje vrijeme je vječnost"
"Koje ti je pitanje na umu?"
"Što te najviše iznenađuje o ljudskom rodu?…"
Bog odgovori…
"To što im djetinjstvo ide na živce,
to što se žure odrasti, a onda
stalno žale što opet nisu djeca."
"To što gube zdravlje da bi zaradili novac,
a onda gube novac da vrate zdravlje."
"To što su zabrinuti za budućnost,
da zaboravljaju sadašnjost,
tako da žive niti u sadašnjosti niti u budućnosti".
"To što žive kao da nikad neće umrijeti,
i umiru kao da nikad nisu živjeli."
Bog me primi za ruku
i nismo razgovarali neko vrijeme,
onda upitah…
"Kao roditelj, koje životne lekcije
bi ti naučio svoje dijete?"
Bog sa smješkom uzvrati
"To da ne mogu nikog natjerati da ih voli."
"Ono što mogu je da si dopuste da budu voljeni".
"Da nauče da nije dobro
da uspoređuju sebe s drugima".
" Da nauče da bogat nije onaj koji ima najviše,
nego onaj koji treba najmanje".
"Da nauče da je potrebno samo par sekundi
da se napravi duboka rana osobi koju volimo,
a da su potrebne godine da ju se zalijeći."
"Da nauče opraštati".
"Da nauče da ima osoba koje ih jako vole,
ali jednostavno ne znaju kako da iskažu svoje osjećaje".
"Da nauče da dva čovjeka
mogu gledati istu stvar,
ali vidjeti različito".
"Da nauče da nije uvijek dovoljno
da im drugi oproste,
nego da oni moraju oprostiti sami sebi."
"I da nauče da sam ja uvijek ovdje".

oprostiti sami sebi :))) to je već mudrost

ovaj citat nije iz Walsch: Razgovora s Bogom :-) ali je prelijep, a svaki je citat iz nekog drugog Razgovora s Bogom :-)

bravo!!! baš mi se sviđa!!! :)

Ljepo da,
ako bi si ljudi pred ogledalom postavljali ta pitanja i tako odgovarali, bilo bi i puno manje boli i suza:-)

lijepo stvarno lijepo