feniks

 
raširio sam dugo skrivana krila
i poletio ka nebu ponovo
noge su previše umorne
od puta koji je nikud vodio

04.08.2005. u 15:07   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Jednom,kada ljudi budu u redu stajali pred knjižarom,nestrpljivo očekujući lika sa svojom neponovljivom šiltericom i stiliziranim očalama,koje su,bajdvej,na nosu samo zbog toga jer je netko nosiocu istih rekao,da komadi mlađi od trideset padaju na takav stajling umirovljenog šarmera...e baš tada ću lagano došetati iza ugla,primiti poetu za ruku,dati mu sočnu pusu u obraz i privilegijom svojstvenom starim prijateljima,od njega zatražiti njegov prvi...autogram.

Autor: JakoCudna   |   05.08.2005. u 0:21   |   opcije


Dodaj komentar