koji vrag

Martina je mala Romkinja. Cigančica. Ordinira oko Cvijetnog trga. Ima 6-7 godina. Još ne ide u školu. A voljela bi. Jako je pričljiva. Može se u školi naučiti čitati? Ona zna neka slova. Može i napisati svoje ime. Ali mi neće pokazati. A kako se ja zovem? A moja beba? Ja sam lijepa, ali je moja beba ljepša. Di joj je tata? Da, ni ona ne zna gdje je njezin tata. Ali biti će doma kada ona dođe. Mama će joj kupiti lutku za rođendan. Ako ne ona bude imala novaca, onda Djed Mraz će ju donijeti. Koliko još do njegovog dolaska? Kada naraste, tako kao... odmjeri me, ja i bude imala bebu i ona će ju nazvati Sonja. Mogu li dva čovjeka imati isto ime? Jer ona je upoznala jednu curicu i isto se zove Martina. Malo je starija od nje i ima lijepu haljiicu. Ako "mojoj" Martini ponudite da ćete joj kupiti sladoled, tražit će iz za svoju braću, dva mala dječaka. Neće puno, samo jedni kuglicu. Čokolade. Moja beba neće? Da, ona jejoš mala i bilo bi joj hladno. Puno mi hvala. I na sladoledu.
 
I sada si ja misli. Na pola sam Jeđupkica (Cigančica, Romkinja) i ne vidim da bih se toga trebala sramiti, pa ako ima nekoga kome se ne sviđa... široka mu zemlja. Ta je opaska tu, jer svašta sam čula. Znam kako žive i znam da za to krive sve osim sebe. Ovo nećr biti politčki korektan teks ili poziv na pomoć "mojem" narodu. Moj tata napravio je sve za sebe. Dolazi iz obitelji sličnoj Martininoj, i kada je vidio da može bolje nego u njegovo čergi, odlučio je da njegova djeca nikada neće pružiti ruku. Radije ih neće imati. Malo pomalo, nije mu bilo lako, uspio je da može imati 6 djece, koje će odškolovati i podići na nge. I u tome je više-manje uspio. I znam što si mislite. oj tata! Moja mama! No ipak, tek sada znam da su to ipak najvažnije osobe na svijetu. I zato mi nije jasno. Romi viču i lupaju na sve strane. Nemamo, nwe možemo upomoć. A onda pust svoju djecu da prosjaće. Da žicaju i mole. Svaki se čovjek rodi sa prilikom izbora i svakome je dužnos da kada dobije dijete da mu pruži izbor. Ako mu ne može osigurati, onda neka ne može, neka nema dijecu. I još, ako sretene Martinu i njezinu braću, kupite im sladoled. Oni ne žele puno, samo jedu kuglicu čokolade.

Hm...da...djeca su tu ta koja ispastaju...ali bojim se da uopce nije tu stvar u izboru, nedostatku izbora ili prava na njega...to ti je stvar drustvenog nasljedja...neke se stvari jednostavno u njihovoj kulturi podrazumijevaju, kao sto je kod nas u Hrvatskoj sasvim normalno da se ljdi zene i udaju i imaju 1-2-3 djece, da rade i stjecu za stan i auto, tako je u romskoj civilizaciji normalno sve ono sto si napisala...a tvoj tata je jedaN OD RIJETKIH ODVAZNIH IZNIMKI KOJE POTVRDJUJU PRAVILO.
Osobno se trudim bit tolerantna i ne imat nista protiv bilo cijeg nacina zivota,ali kad vidim dijete koje pati i koje je zakinuto ...poludim!!!
A to isto dijete ce otvrdnuti, nazalost prihvatiti svoju ulogu u tom istom drustvo i odradjivati je po kalupu vec kad pocne izlazit iz puberteta...isto kao sto vecina nas to cini...kravate i odijela, statusni simboli, bremen nasljedja i konvencija drustva u koje se zelis ukolopiti...ali otra ja sad...
:-)))
Daj ti Martini svaki put za kuglicu...to ti je najmanje i najvise sto mozes uciniti za njju...za ostalo ce se izboriti mozda jednog dana samd, kao sto je tvoj otac...ako joj bude stalo i ako to pozeli prije nego je udaju.....

hahhah .. upoznala sam martinu .. kod zagrebcanke je vrlo cesto ... mada je nisma vidjela zadnjih mjesec .. preslatka djevojcica .. jel opet pofarbane kose.. veli svaki put kad mami ostane i ja si malo zbrčkam po glavi ...

ovi "nasi" bas i nisu uvijek zadovoljni s jednom kuglicom :-)))