put i povratak

 
kako toplina ceznje treba grijati misli, a koliko misli hladiti ceznju. gdje je tu mjera. i omjer. da ni jedno ne umre, na racun drugog? da ceznja ne sagori ideje, a ideje ne ugushe ceznju.
jer, cuti se slabljenje ceznje kad se vidi tu ideju sto vice 'jednom'; cuti se valjda i opasnost zaborava te ideje o 'uvijek' ako se preda sadasnjoj ceznji?
hodanje po rubu zahtijeva stalnu koncentraciju. po cemu mjerimo da napredujemo? (u nekom povjerenju, miru, bez gubljenja ceznje?)
svaki nash vrh, svako savrseno slaganje nedvosmislen je poticaj novom rasipanju.
 
spiraliramo li nekud, pratim te,
slobodno od izbora.
 

kad ti je dosta svega, onda ti je nekako vrijeme da umres :) /kako napisah butterflyici, nepodnosljivo lako, nije valjano tako. :)

a da ti to sve čeznutljivo otpustiš, prvim trajvanem. Čažnja zatvara vrata novom doticaju, novom trajvanu:-)

po čemu mjerimo da napredujemo?...
mogućnost koncentracije..., osvješteno hodanje po rubu..., zaboravljanje čežnje... konačno odustajanje od izbora!!!

ceznuti i tako znaci samo fino balansirati izmedju onoga cega se nema i onoga sto se zeli...