put i povratak

 
U redu, ja vjerujem. U neke tak stvari koje su recimo velike i vazne i sve to, i da onda se moze za njih svasta radit, i puno nekako ulagat, i da treba vjezbat i svashta je to lijepo. Dok, naime onak imas filing da to ima neki razvoj i neku 'glavu i rep'. E, ali,
Docim, larpurlartizam mi nikad nije bio ljubak. Pa kakogod sarena livadica po kojoj se seta u snovima. To mi je nekako kao kad citas ljubice na plazhi, bash.
I shodno tome, bismo li radosnom ljubavlju nazvali osjecaj da si voljen i da volis? Vjerojatno da. No, na sto je nalik to, kad neprestano imas istovremeno i osjecaj viska ljubavi (vlastite zelje za diobom, vremena, ideja, tijela) i manjka ljubavi (nedostatak tudjeg vremena, ideja, tijela). Je li ono prvo tada krnja ljubav, ili je ovo drugo trgovina?
Naposljetku, ono sto izaziva nepovjerenje je sumnja u istost ciljeva. Zakljucujem da mi voljeti, i osjecati se voljen nije dovoljno. Balansiranje na mjestu jest vjestina i novost, no time i dalje ostajes bas na onom mjestu gdje jesi. Svaki pomak unosi neravnotezu. Ili smo samim vjestijim balansiranjem blize necem boljem?
Tocnije, treniramo li uravnotezivanje zbog necega, ili ga se igramo zbog njega samog?
Imati i biti? Uzivanje u nadvladavanju vlastitih nagona jest kako sam vec rekao zgodno i veselo i eroticno i sve, no to jest jedan svjesni cilj, i nacin eroticnosti, ne nuzno i ljubav. Barem ne nikako onako kako ju ja shvacam.
Nda. Zdvojno cu sad ja tako.
 

balansiranje u pokretu... e, to je umjetnost. i larpurlartizam. riječi su kockice, boja je boja, zvuk je zvuk je zvuk - smisao je domena ratia, znanosti. umjetnost je konstruiranje ljepote. istina ne mora biti lijepa. ljepota je istinita, ali ne ako je se predstavlja kao nekakvo točno rješenje - angažirani umjetnici su ukrašavatelji svojih stavova.

sve mi je suvislo do pred kraj: ljepota je istinita, tocno rjesenje, angazirani umjetnici... moze jos koji redak objasnjenja tomu, pliz?

problem mi je naime s predstavljanjem ljepote kao tocnog rjesenja, misli li se to da nije moguce predstaviti ljepotu kao neko 'tocno rjesenje', hm, cega?

'Uzivanje u nadvladavanju vlastitih nagona jest..tralalaa' , a da ti te nagone malo prosetas pa ih onda krenes trenirati? bit ce da si ih zbunio pa ni oni sami nisu sigurni trebaju li ili ne.., mozda kada bi.., iako.., ponekad.. hm?! toliko se vrtis u krug da samo sto ne postanes ringispil;)

zasto bi ljepota imala/bila 'tocno rjesenje'?

clo, moje pitanje je zapravo obratno, zasto _ne_bi_ bila ?!

zato_sto tvoje oci nisu moje,.. tvoj pojam ljepote nije nuzno i moj pojam ... zato sto ne postoji jedno 'tocno rjesenje' kada je u pitanju savrsenstvo postojanja, dohvatiti ljepotu/ljubav

buen. ne postoji. hm, recimo da onda ono balansiranje imade smisla. idem jos malo razmislit o tom...

uh hrpa problema je iskrsla: umjetnost nije nuzno stvaranje ljepote. zar ne? cak je cesto namjerno definirana drugacije. al dobro ne trebamo valjda o tom, nije kljucno, IMO... pa onda: nisam posve siguran da istina u svom konacnom sloju nije uistinu lijepa. Uglavnom nam je neko ocekivanje ili ego ozlijedjen u sukobu istine i nas. stoga neljepotost? A ljepota, okej, recimo da jest relativna, (sad mi fali neka poveznica za dalje.)

hocu reci: moguce je definirati istinu kao ljepotu. tada ako ju ne osjecas lijepom, osvjestavas dalje. dok ju ne vidis lijepom?

mi smo samo sjena umjetnosti...

ma jedini je nesporazum u razinama, slojevima... istina je lijepa kao apstrakcija (što bi onak matematički valjda i bila jedina istina, ostalo su asimptote), pad "umjetnost uvijek teži ljepoti" ne mislim da film ne može bit umjetnost ak u njemu glumi Karl Malden ili knjiga ak je u noj prizor silovanja - riječ je o skladu forme, virtuoznosti nizanja subjektivnih viđenja bez (uočljive? xexe)pristranosti... i sad bi već trebao vidjet što dalje pišeš, zaboravih ti kraj komentara... ;DD

uh, moram bezat ASAP... sorry, nastavit cu promislit o kojecem, citamo se.

da, za ovo dalje quote cloudlet, čim mrdneš od akademske apstrakcije istine imaš u igri nezaobilaznu subjektivnost - umjetnost je fora (preciznije, baš ta uvjetno rečeno larpurlartistička umjetnost) jer se odriče stava, baš kao što kemija ili matematika mogu pričinjati užitak znalcu jer ostavljaju praktički neograničen prostor unatoč potrebi za poštivanjem temeljnih načela.... uostalom, toliko je već napisano o vezi matematike i glazbe da nema smisla da se brukam lošim parafrazama i otkrivam svoje nepoznavanje matematike (a i glazbene teorije manje-više), xexe...