put i povratak

 
onda je auto zastao u blatu, bilo je to onih dana nakon goleme kolicine pljuskova, pitao bi se postoje li ti centri moci ili ih je tkogod nacrtao, ljutnja bi zharila obraze dok bi kotaci crtali ureze u nekoc lijepo izrezbarenoj, popucaloj povrsini zemljanih staza na kojima su se susili otisci pticjih cetveroprsta,
bilo je to prije koji dan da sam se ponadao da sam sreo prijatelja, sismisa sam hranio na bocicu mlijeka, iako nije bas izgledao snazan, jutros sam ga pronasao skrivenog pod cipelom, sunce nije izdrzao, opet jedna tuzna prica, borba, borba, do posljednje kapi krvi, ne odlazim niti ne odustajem, mislis da me boli, ali grijesis, ono drugo, sloboda jest bol, sloboda je nacin nestanka , gledam leprsava stvorenja sto poput duse ni ne naziru maglicu kojom taj isti prijatelj kani crknuti tu bas predamnom, kad sam krenuo voziti bicikl, prepoznavanje da nije odleprsao nikako ne nalazim radosnim, i stoga, ljepse je vjerovati radosti, pa makar je i ne iskusio, ne hvala, ne ovaj put, drugi, drugi neki put cemo o tome, mislim, nemaj brige, silovanje je samo privremen proces, smirit cu se, no ne bjezi od straha, ne bjezi od mene, znas, necu nestati, premda me to trazis, premda zelis da te spasim svoje i tvoje, zelje, necu, eto.
bash...
(ima jos, dakako)
 

...jedan...