put i povratak

 
Tako ja hodam naokolo izbjegavajuci zelje. Tesko li je zelje izbjegavat, to je onda kao kad svaki korak koji napravim me u kratkom slijedu sitnica dovede do nje. Svaki pomak i svaka sitna namjera. I onda pazim da budem tih sa namjerama, trazim neko tiho mjesto, ne odvec lijepo kako mi ne bi bilo zao s s njom nisam tu, vec neko samo mirno, i gledam mrave kako rade staze, i muhu na cijevi za vodu, negdje bruje auti, pcele njisu cvjetove djeteline, a katkad vjetar zapiri i otprhne koji lipin helikoptercic u let. Sjedim tako na klupi i gledam svoje noge, stopala se cine daleko, a opet znam da cu ih uskoro opet povezati s tijelom i doci ovamo to natipkati.
Tezina proslog nacinila je neravnotezu, nema vise finoce njihanja, sad i najmanji pokret, slucajni povjetarac njenog daha dovoljan je da se opet poput stabla izvalim cijeli, pod noge.
 

da,da...vuče to padanje uvijek ponovno, nauznak...na najmanji povod, misli se survaju ko lavina uvijek niz isti kanjon...nazad nema

ne, nije bas tako sasvim. nije rijec o padanju u nesto lose, vec u padanje u sve one ceznje i nade, povratak u zelje od kojih se udaljis kako bi prezivio jos jedan dan u kojem ne mozes drugo do li nekako pokusati zivjeti uz njih, a jedva sto da mozes i uciniti. samo, tu nema vise neke finoce, niti odmaka zavodjenja bash, uglavnom je sve nekako jako, i htjelo bi biti koncentrirano na djelovanje kakvo.

krivo vidis. ne ubijam ih. samo izbjegavam: kako bi ti zivjela uz zhelje koje cine svaku drugu aktivnost nistavnom i besmislenom, a ne zelis, niti ih mozes ubiti? zivis s njima, ali tiho, ako nekako ne mozes nesto sto bi te vodilo njima,...?

A.haaaa, izbjegavajući sveobuzimajuće želje... uh, znam to... a znam i ono- blago siromašnima duhom....oni žele samo ono što im zafercera nadohvat ruke...npr lubenicu ...ili pivo i tome se predaju cijeli ))))

A znaš ono kad sve u svojoj rutini gledaš očima onog koji nije tu a čekan je... i pričaš mu u mislima, objašnjavaš raspored predmeta, euforično unosiš ljepotu u ambijent, polumrak, svijeća, ovu stvar bi volio, ovaj gel za tuširanje je baš za njega...evo sad ću kupit baš ovaj sir...koji to drugo biće toliko voli i pojest ga sama...i dani prolaze a želja ne jenjava

pa ima nesta i u lubenicama isto :)) / a jah, CT, upravo tako, to i jest jedini nacin za zivjeti uz njih, ne ciniti nista, ali dokad? jer, zelja koja skrije sve druge stvari i ucini ih besmislenim, lijepo je predavanje, ali i frustrirajuce. zivota ima i iza. i tako. razumijes, cekati zvuci kao ogranicenje, jer nije vise ispunjenje zelje ono sto se ceka i cezne, vec ono sto ona svojim neostvarenjem ogranicava, taj zivot iza? zato i posljedicna brzopletost i uzimanje stvari za gotovo. jer vise se ne cezne zavesti ju, vec zivjeti s njom. razumijes, preskocen korak, i pogreska u tome. pretpostavka da jest nesto sto nije. i tako dalje i tako dalje...

pa da, znam ilea, znam... sasvim znam. mada nije to uvijek tako ni lose,... ali ne samo to, ovo je gore, ovo ono izbjegavas ista pokrenut, jer sve ovisi nekako o tome i sve je podlozno ceznji da budes s njome... opako bash nekako.

upravo to...preskočen korak...genijalno

da li prepoznavanje problema omogucava i otklanjanje, pitam se. nda.

tri godine traje moja bitka sa mnom...hehe...i meni je danas,baš danas, nekako to prejako i nazadno...i ne znam što je više uzlet u plavo a što naviknuta fiksacija za utvaru, neisprovocirana ničim do samom egzistencijpom želje u mojoj podsvijesti

CT, nda, ti si neki sakupljac iskustava, uzivatelj emocija instead of postignuca, vidim ja :))) ah poiete, darkeri i to... ;) crpitelj inspiracije, duhovna bogatstva koje se rjedje nalazi.... nda. uh, mozda i mogu razumjet, ali tesko i uzivati prihvacajuci. zvuci kao laksi nacin, ne veseli time.

Jel to onda ta opasnost....da želja hrani želju tj da joj je postojanje autonomno i neovisno o prepoznavanju?

hm, da, kao ono pitanje - kada ces preuzet odgovornost i reci da nesto ne valja i da je to zelja s kojom se moras pomiriti da ce ostati neostvarena?? i ici dalje u takav zivot? pa to je vjerujem individualno. zelja ce mozda postojati ali transformirana nekako i dalje, ali ce mozda nove naslage iskustava mijenjati i tebe samog/samu. Meni je za trajanje zelje uistinu vazno da postoji neka nada, koliko god slaba bila, u ostvarenje. Cini mi se. jer kad toga nema, ta je zelja iluzija, nije li?

uistinu CT, kako bi to mogli znati? no sve je rizik u zivotu, svaka nasa odluka i sve tako .... a dodju i ti trenuci kad se nesto strovali na covjeka pa onda bude promjene, jer ju ne moze izbjeci. to za one koji vole trajati, moze biti jedini nacin promjene katkad :(

Oh, mene bi konj radovao :)) CT, znam što misliš, ali danas , samo danas me to sputava, ne da mi guštat u življenju i danas bih htjela da te neukrotive, pomahnotale želje nema ...jednom je Pervan rekao da je želja upala psihe i danas mislim da je dobro rekao...

hm. samo je pitanje sto to ona treba pobijediti... i tako. i za sto se to ista bori? hm, hm. nda.

CT kako rekoh, ti si ona koja zna uzivat u duhovnoj punini. i pogledat se sastrane... :) premda neznam, to s crnilom i to ?...

Zar nije točno da je jači onaj koji manje želi...zašto onda svjesno dopuštati podrivanje svoje snage i svog statusa? Prilagodjeni, možda se ona za to bori, za bojlu startnu poziciju?

CT , super je ovo sa Stribor-bakom, ja volim i Malog Princa i poklonjeni smijeh u zvijezdama, kad je otišao rekao je pilotu da pogleda neboi da će po zvjezdanom smijehu znat kako je mali princ...moje zvijezde danas šute, oplakuju...

nema to puno veze sa startom, i to svi znamo. a da se moze bojati razlike u kolicini predanosti, to mogu prihvatiti. samo mi se cini da katkad stvari izmaknu predvidjenom ... pa se jako riskira sve to skup. i tako. kako rekoh, u svom logu, moze li ikad ista isprati strah od onog sto bi moglo biti? katkad moze biti lakse odustati nego prijeci preko toga. a vrijeme tu nisam bas siguran da pomaze.

Tezina proslog nacinila je neravnotezu, nema vise finoce njihanja, sad i najmanji pokret, slucajni povjetarac njenog daha dovoljan je da se opet poput stabla izvalim cijeli, pod noge.
uh..uh...baš pogođeno, prilagođeno pogođeno

pozdravljena...

Pa,pa

hehe hoces rec da vrijeme djeluje, mislis? hehe nda. :)) a ja ne znam. zbilja ne znam.

hocu reci, jednako preskacem osjetljiv tren postignuca ovako, ili jos i vise, nego li sam to prije. sad jesam predaniji, ali drugacije, cjelije, ali opet, .. znas ono, uvijek se prepozna onaj 'ajmo mi prec na stvar'-nacin. kao zdravo za gotovo i to.... nije bas nesto. jer stvari i dalje ne postoje ako cemo pravo iako su i vise nego tu.?