Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

 
 
Ljeto, vruće kao i sada ovih par dana. Predveče smo sjedili na jednoj trafici koju vlasnik nije odvukao ni dulje vremena nakon što mu je obrt propao. Mjesto je bilo OK, u hladovini, mogla se lijepo vidjeti okolina. Obično smo sjedili, pušili i pričali gluposti...komentirali...ljudi u prolazu su komentirali nas ("Današnja mlađarija, besposličari, bah...").
Taj dan smo se skupili ranije, odučili smo kao otići na kupanje. ("Kao" zbog toga, što su planovi redovito završavali tamo gdje su i bili skovani...na trafici.).
Opet...sjedimo pušimo, čekamo...naiđe onaj "šljakerski" bus (onaj gdje su većina putnika ljudi koji se vraćaju s posla)Nedugo zatim prolazi njih dvoje, jedno pored drugog, šuteći, oboje nose vrećice u rukama. Ženski glas iz društva "Vidiš, on sačeka svoju ženu kada ide s posla i pomogne joj nositi vrećice"...
Netko se nasmijao i OnajKojiZnaSveTračeve je započeo priču..."Ne pomaže joj nosit vrećice, nego u svojoj ima četir piva i tri kutije cigara, bio sam maloprije u trgovini kad je kupovo. I da, sačeko ju je da dođe s posla. Svaki dan ju čeka kada siđe s busa. Priča se da mu je netko uhvatio ženu sa *******, ovaj je nakon toga popizdio i sad ju tako čeka svaki dan kad se vraća i prati ju ujutro do busa"
Skoro svaki dan, nekih petsto metara jedno pored drugog, šuteći.
Brzo premotavanje naprijed...vrijeme sadašnje (nakon nekih 9-10 godina).
Crk'o mi je monitor u pol' posla, popizdio sam i sjeo na van, na ćupriju, duvanio, taman razmišljao o tome da pošaljem sve u materinu, prestanem pušit', kartat' (ne znam zašto, jer nisam bacio partiju već nekih dvije godine...stilska figura...ajd... :D ), radit' na konpjuteru, blogirat' se, disat' itd...Vidim njih dvoje kako idu.
 
-"Bog, komšija, doš'o malo doma? A?
-"Je, na godišnji."
-"Ajd, uživaj"
 
I nastave dalje...OK, na faci im se vidi koliko su ostarili od kada ih nisam vidio (džizs, prođe već dvije godine). On je sada još više pogrbljen, tlak, kolesterol i dva manja srčana su obavili svoje. Kako bi rekli ovdje "još jedan mraz i gotov je".
Ali i dalje, skoro svaki dan, tih petsto metara od stanice do kuće.
Ne kužim ljude, stvarno. Što to moraš imati u glavi da si od života napraviš zatvor? Ili s nečijeg drugog gledišta, svoj mali raj pod savršenim nadzorom.
(Nda, ono na slici nema veze s ovom pričom. Ono je nekada bilo kino.)

Loš tekst ne sviđa mi se.

Pizdi Žuja iz mene.

Bah, da se nastavim na onaj "ne kužim dio"...ne kužim zašto ljudi Žuju nazivaju pivom.

Ne kužim zašto neki pišu a nemaju pojma. I ne vrijeđaj Žuju.

Hehe, ne vrijeđam Žuju, ni u ludilu, ali onda pljujem po ostalim pivima, ako kažem da je to pivo...hehe...

Ah, ah! Pive, cigare i još žena da sve to pribavlja... ja ne znam što muškarcu još treba u životu... monitor koji funkcionira? ;)