koji vrag

Zar ne? Ne može biti samo zbog toga! Čitala sam u novinama, pokušala sam preskočiti, ali bilo je jače od mene, o pedofilima u Francuskoj.  Kao zagovorniku i govorljivom protivniku smrtne kazne tu moja tolerancija prestaje. Žalim za dobrim starim vremenima Inkvizicije i mučenja zatvorenika. Moja mašta može smisliti svakakve načine stvarno bolne smrti. Samo, što onda? Sudili bi mi kao da sam ubila čovjeka!! Kažu njihovi odvjetnici, oni su siromašni i žive od socijalne pomoći. Neki od njih su nepismeni i nisu razumjeli optužnicu. Oni su siromašni? Žive od socijalne pomoći? Kakva je to karakterizacija ljudi?? Žive od socijalne pomoći, ne zaposleni su pa im je silovanje vlastite djece, što, društvena zabava? Krate si dane? Neka si kupe Monopoli!! Neka traže socijalnu radnicu da im kupi Monopoli!! Kažu, nadalje, da nisu razumjeli optužnicu? Kog vraga nisu razumjeli??? Što se ima ne razumjeti ako te optuže da si curicu silovao četrdeset i pet (45!!) puta? Tu oko mene se zgražaju: Kako su žene mogle? Kakve veze ima muško ili žensko? Pa nismo li tražili emancipaciju, što može muško može i žensko. Ne razumijem, kako netko postane čudovište. Možda će netko pokušati umanjiti njihovu krivnju s time da su sami bili zlostavljani. Ma da! Znam djevojku kojoj se sa nepunih 16 dogodila strahota koju nikom ne bih poželjela, a opet danas je najdivnije stvorenje na svijetu. (Osim moje Sonje, naravno. :) ) Kada joj se učinilo da više ne može i da bi mogla nekome nauditi potražila je pomoć. Ne trebaš biti doktor nuklearne fizike, nobelovac i super bogat da znaš da nije dobro nauditi nekome. U mojem razredu, i u osnovnoj i u srednjoj školi, nije bilo niti jedne cure koja nije imala barem mali susret sa pedofilom. Uključujući i mene. Ja se svog i dan danas sjećam. Sjećam se srama i želje da nikome ne kažem što se dogodilo. Otkrila sam se zbog pohanog piceka. Ni za što na svijetu ne bih propustila pohanog piceka, a taj dan jedva sam ga ugurala u usta, a onda povratila. Tu su moji shvatili da nešto nije u redu. Nikad ga nisu uhvatili. Nije da se nisu trudili, ali baš policija nije imala neku taktiku. Nazali su k meni doma i rekli da dolaze zbog "Onog čovjeka". Niti su se predstavili, mi dobar dan, ni doviđenja. Napravili su više štete, nego koristi. Nisam cijeli dan izlazila iz sobe.
Je li i danas strah? Ne za mene, nego moju curicu? Je, jako! Ali opet, nepopravljivi sam optimist, i mislim da se ljudi rađaju dobri i ako sam ja dobra sa njima...
 

lijepa prica, bas je. ali znas, nauditi je razlicito razlicitima, da. mislim, ne ako cemo o pedofiliji. ali inace, ono, prepoznati svoje lose namjere, uh da, kada nesto sto radimo radimo zbog zelje da se naudi? ni pedofili to ne rade zato. imas pravo, tu je osvjestavanje dobro i potrebno, kao i jos ponegdje na raznim mjestima, danas.
da, dobro je osvijestiti vlastitu zlocu, priznajem slozit cu se s tobom da je vrijedna prijekora, pa makar bila i slabost.

Rauzmijem te u potpunosti. Pacifist po vokaciji i svakoj živoj stanici; protiv okrutnosti ikakve prema ikome, krivcima oduzeti slobodu, primjereno dugo, ALI, Torquemadin tankoćutni duh prizivam da se probudi u onima koji će njima/pedofilima vagati.

hm, da... ne mogu shvatiti opravdanja da je netko bio zlostavljan pa zato i sam zlostavlja??? ili tko ima oca pijanca pa i sam postane pijanac... zar losi primjeri ne bi trebali probuditi kontra efekt? ne, ne mogu shvatiti... kao sto nikad necu shvatiti kako netko moze (necu reci mrziti) ne voljeti svoju krv i meso... iako to gledam vec dugi niz godina, nikad necu shvatiti ;(

mas, zato sam ja danas zagrizeni antipusac i antialkoholicar, bar nesto dobro od oca. ovo sa sranjem da "nisu skuzili optuznicu" je...sranje. najlakse se pravit glup. pedofile ne treba ubijat. treba ih mucit toliko da pozele smrt. a onda im je ne dat. i sad to idem napisat u blogu: protiv smrtne kazne:))