koji vrag

Majka djeteta koje je predodređeno za Nobelovu nagradu mora se dobro pripremiti. Naravno! Ali stavimo li šalu na stranu, mora se i svaka druga. Svaka. Ma ja se samo šalim, postat ću prenaporna sa time što želim svojoj Sonji. Onim postom sam samo željela reći da joj želim da joj bude najbolje na svijetu. A da se malo "odmorimo" od nje i moje mame, da vam kažem kako je to postati mama. Možda je prošlo vremena i vremena (od prvog dana, začeća, naravno ima i godina i pol), ali još je živo. A bilo je to veselo razdoblje, u iščekivanju nečeg još ljepšeg i veselijeg. Obavijestila sam roditelje (u paketu s njima ide i moja nuklearna obitelj od 3 sestre, 2 brata i svim muževima, ženama i djecom), pa i svoje prijateljice, da će uskoro postati deda i baka, te tete, i neka odluče kako će tko koga zvati. Neke prijateljice su to prihvatile bolje neke lošije, ali o tome sam već pisala, sada ću se posvetiti samo onima koje su to mogle prihvatiti. Jer, samo su i one bitne, zar ne? Kada su bili obaviješteni, poželjeli su svi sudjelovati. Sestre i šogorice nudile robu svoje djece. Samo jednom obukao! Pogledaj ovo. Što ću sa tim. Daj si to uzmi. Trebat će ti! Curica ili dečko' Pitaj! Nemoj pitati! Ljepše je kada se iznenadiš! Pitaj, pitaj, znaš ja ti mogu umrijeti od znatiželje (rekla je meni jedna draga osoba, u šali naravno). Svi su htjeli nešto kupiti ili meni ili stanaru mojeg trbuha. I svi su nam kupovali. Nitko me nije došao posjetiti, a da mi pri tome nije donio barem mirisni štapić koji pozitivno djeluje na karmu. Zaboravljajući pri tome da sam ja alergična na mirisne štapiće koji pozitivno djeluju na karmu, te da ti štapići jedino djeluju, i to ne baš pozitivno, na moje dišne organe. Joj, hvala ti, ali, ne, ne bih sada zapalila. Ili, nisam izašla niti sa jednom prijateljicom na kavu, a da me ona nije dočekala sa plišanim slonom ili preslatkim čarapama za 3-godišnjeg dječačića. Veselilo me da su takve prijateljice, a još me više veselilo što nakon što su se raspitale o meni, mojem stanju, uvijek bi me obavijestile o drugim važnim stvarima, kao što ima na faksu, što ima u gradu, što ima u kinu… Sve što jedna 21-godišnjakinja mora znati. Često su se znale ponuditi da idemo zajedno kupovati. To je bilo lijepo. Kao nekada, ali ja sa trbuhom i gledamo stvari za trudnice. Cure su prolazile po ono malo dućana za trudnice što ima kod nas, i oduševljeno vikale, viiidi, a jaaa biiii tooooo! Ovo ti je krasno. A kada ja budem trudna, ćeš mi posuditi? Da, posudit, dati! Angažirale su i svoje mame. Trudna prijateljica bi…, a tko će joj to sašiti? Pa, eto, moj mamice, baš bi mola ti. A ja ću joj to pokloniti. Tako, cure, ako koja treba, sasvim očuvanu, trudničku garderobu :)… Kupovana i rađena je sa puno ljubavi. Dečki mojih prijateljica… radije bi da me nikada nisu upoznali, nego Boga vidjeli. Sve cure oko mene najedanput su htjele biti trudne. Htjele hodati kao trudnice i da ih svi gledaju sa osmjehom, te da onima koji im se zamjere pošalju ječmenac. U svojoj revnosti, cure su angažirale svoje dečke i prijatelje u kupovini. Treba mi dječji krevetić, što on stvarno misli da ćemo ga mi nositi i sastavljati. Neka bude dobar dečko, dobit će pivu. Pivu? Onda može! I tako je meni  bio pun stan dječaka-muškaraca koji su pokušavali sastaviti dječji krevetić. Ja ne razumijem! Može li neki muškarac reći što je tako teško pogledati u upute. Pa ne grizu. Mene nikada nisu. Bilo je smiješno i kada sam kupovala madrac za krevetić. Njih dvoje drže se za ruke i ja. Prodavačica, naivno, pomisli da njima treba, a da sam ja samo privjesak. Uporno im je pokušala nešto objasniti, dok je mene ignorirala. Moja Tina zna biti vrlo neugodna, a sirota prodavačica je osjetila sav njezin bijes. I prodala nam najbolje što je imala. Taj mi se dan učinilo da nisu svi muški svinje. Tinin dečko, onako diskretno, ponudio je da davaocu sperme polome noge i ostave na pustoši gdje ga danima nitko neće naći. Osjetila sam Tinin potpis, ali on se činio iskren (koliko ja mogu prosuditi iskrenost), čak bi i na brzinu mogao skupiti malo i djelotvorno društvo. Koliko god se ideja činila primamljivom morala sam je odbiti. Sve je izgledalo tako lijepo u to doba. Ponekad mi se činilo da živim u nekoj američkoj drami sa happy endom, ali kada bi pala noć… Njima je bilo zabavno i činilo mi se da ne shvaćaju. Morile su me crne misli, da sam im samo zabava koju navečer ostave. A onda bi mi pao pogled na pun stan darova za nas dvije, i palo mi je napamet da su sa mnom i kuhani i pečeni. Pa bih lakše zaspala. Uz takve prijatelje, nitko mi ništa ne može. I dan danas, nije im pala ažurnost. Kako mi treba pomoć, samo da se ne počupaju.

lijepo je kad oko sebe imaš ljude kojima je stalo do tebe.