Los dan, jos losiji zivot...
When we love, we love openly and trully...
When we hate, we hate with the force and arogance to match the passion...
Da li ste ikada imali los dan? Mislim stvarno los dan... Kada bas nista nije islo kako bi htjeli? Da li ste ikada bili na rubu ponora i razmisljali o tome da mozda i nije ovo zivot...
Kada ovo govorim ne pricam o problemima koji imaju djeca, skole, poluljubavi i ostala sranja nego prava iskonska patnja koja je rezultat nesavladive sile koja Vas gura ka dnu...
Sto Vam daje snage da se borite iznova?
Iskreno bi volio znati...
Pomisao da imam 20 i koju i da razmisljam ovako je samo jos jedan argument koji pridonosi zalji da se ovo... poluzivot... zavrsi...
A opet... opet isplivam... nadem snage za jos malo borbe i vjecnu nadu da je lose gotovo...
When you hit the bottom theres nowhere else to go but up...
Sudbina... tko jos vjeruje u to... Kakva je to sudbina koja unistava iz dana u dan i da ti tek toiko snage da se ne prepustis... Ostavi ti malo nade...
Dani prolaze a tonem sve dublje i dublje... Bas kada pomislim da nemam vise snage, izvucem jos malo nade i idem dalje...
Koliko to moze trajati?
Kada ce doci vrijeme da se stvari preokrenu... Kada ce borba za bolje prestati biti borba sa vjetrenjacam a?
Da li je ovo samo los dan, ako je svaki takav?
27.07.2005. u 9:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar