želja

želja mi je da te vidim,
 da ti kažem sve što srce moje
osjeća prema tebi. Svaka riječ
izgovorena odlazi u vjetar,
 samo dijela ljubav moju
prema tebi dokazuju.
Znam ti u moje riječi ne vjeruješ
misliš da sam od onih koji
samo pričaju a djela...
da li si se zapitala
gdje sam ja u toj priči.
ma tebe nije ni briga o meni
jer da ti je imalo stalo
čekala bi me sinoć 
u našem kutu. 
jedva sam čekao da te vidim,
prošetam sa tobom
u zalazak sunca.
da ti vrijeme kaže
koliko je toplo srce moje.-

kvaka: 'jer, da ti je imalo stalo', pitanje je zapravo kome radost, a kome tugu donose ti uvjeti? zapravo su to presutne pretpostavke, trazenja dokaza, zar ne, nije zaista point reci: dodji sutra tu -i-tu pa cu ti rec kolko je moje srdce toplo, vec je point da ce srce zaigrat na to sto ce moci procitati tu neciju paznju, ne trazenu, a poklonjenu. ipak je problem kad ju ne doceka. i to rastuzuje. i zove se ocekivanje. i kad nekom treba ovako a nekom drukcije, i kad se netko hrani time, a nenahranjen ostavsi, biva otrovan i sebi i drugom, i kad to jedno i drugo ne prepoznaju, i sve nesto kad, kad... dokazivanje, koje je srcu milo, da, ali. hm, mozda je moguce a mozda se ne zeli,. drugacije. ne znam sto rec, ali kako vidis, fino me inspirirao taj jedan redak tvoje poezije, lijepo :)))) hm, tnx. :) /ipak, jos samo, kako mi se katkad cini: povjerenje daje mir, mislim, i osjecaj utopljenosti u osjecaje drugog. strah tu uistinu nije potreban, a srce ostaje toplo, i ceka :))