koji vrag

Za svoje dijete, naravno. Kao svaka mama, voljela bih da do 25 godine govori 49 jezika, te se služi arapskim i ćiriličnim pismom kao latinicom. Da bude poznata novinarka sa hrpom nagrada, zahvalnica, priznanja i slikom poznatih ljudi. Da "odradi" intervjue sa svim svjetskim vođama, te da napiše biografiju Sadama Huseina (koju bi joj on diktirao svoju tužnu priču u pero) i Evana McGregora (to da učini samo zbog svoje mame koja je potajno zaljubljena u njega). Da se bavi humanitarnim radom, te dobije Nobelovu nagradu za to, te otkrije lijek za/protiv AIDS-a, to bi joj donijelo još jednog Nobela, te napiše potresnu (polu)istinitu priču o tome kako je spasila izgubljeno siroče oboljelo od te iste opake bolesti iz Južne Afrike. Naravno uz to je i izvrsna primabalerina u Moskvi, te ima povlašten položaj kao pjevačica svjetskoga u MET-u, te su joj slike izložene po cijelom svijetu. Završila je medicinu, ekonomiju i povijest umjetnosti. Odlična je plivačica (zlatna medalja na ljetnim olimpijskim), te skijašica (7 zlatnih medalja sa zimskih). Uz to čeka drugo dijete, ima muža koji je uspješan, ali je ona ipak uspješnija. I nije izgubila dušu. Još voli i zove svaki drugi dan svoju mamu da ju pita kako je. Djecu ući da je svijet prekrasno mjesto, bez obzira na sve, ali da postoje ljudi koji su manje sretni, pa njima treba pomoći. I ona radi na tome. Kao i cijela njezina obitelj. Čini se smiješno? Da. Čak i meni sada. Ali dok je još stanovala u mojem trbuhu, po noći kada bi ostale same, stvarno sam si tako zamišljala. Sve sam joj pričala i ona je slušala. Nekad mirno, sasvim tiho, a ponekad mi je davala do znanja da se slaže lupanjem nožicama po mojem trbuhu. Još uvijek, kada ju uhvatim, joj pričam da nju čeka nešto veliko.

Moje će dijete biti veselo. Na mene. Još jedan dokaz da mi ju nisu zamijenili u bolnici. Moja mala ujutro kada se probudi obuče osmjeh koji na skida cijeli dan, dok ne zaspi. Uz male pauze kada je uznemirena, gladna ili mokra. Veseli se kiši koliko i suncu. Mami, baki, djedu, svim tetama, ujnama, strinama i njihovim muževima. Ponekad me zanima je li davalac sperme rekao svojima da ima dijete, dijete koje bi si svatko poželio. Koje ne traži ništa previše, koje ne cendara i koje nasmije svakoga. Bi li ju oni željeli vidjeti? Bi li ju on htio primiti? Sam da ju vidi izbliza. Željela bih obitelj za svoju curicu. Ono, kada u školi budu crtali obitelj da i ona nacrta drvo, more, planinu, sunce, zvijezde, travu, cvijeće, ribice i sebe sa roditelje kako ju drže za ruke. Ne treba to biti biološki otac, samo netko tko će nas voljeti. No, dobro, ne tražim ovim putem muža i tatu, doći će samo po sebi Nadam se.

I ja znam da sam si zamislila previše toga za svoju curicu, jer još sam zaboravila odlično bi svirala klavir i klizala tako da bi svi  ostajali bez daha od oduševljenja. Čista 10!! Uz to bi imala djetinjstvo kojega bi se rado sjećala, uz puno poklona i puno prijatelja. Svi bi ju voljeli, ako ne i obožavali. Znam da je to kao iz bajke, neke ambiciozne bajke, bez princa na bijelom konju. U mojoj bajci ona bi iz nevolje spasila jadnog princa, pobila sve zle čarobnjake i zločeste maćehe i tada bi živjeli sretno do kraja života.

A onda se bliži jutro i moje želje postaju realnije. Želim da bude zdrava, da dobijemo jaslice (mjesto u jaslicama, na Isusove), da prohoda bez problema, da ne gurne svoj mali prstić u utičnicu (iako na svi do kojih može doći, ali one do kojih ne može, neka lijepa svijetla), da nas prestanu mučiti zubići... I da mi se opet nasmije od uha do uha kada me vidi. Drugo će doći samo po sebi. I znam da su moja očekivanja velika, ali to je zato što je volim.  I da ne vršim pritisak na nju, jedna Nobelova nagrada je dovoljna.

vesela novinarka? dobro da si ipak krenula u smjeru realnijih nadanja poput Nobela.... ;))

aaaaaaaavriiiiistiiiiiiiimnaaaaaagggggllllaaaaaasnebreeeeeeemviiiiseeeeeeizzzzzdrzatiiiiiii ljubomorna sammmmmm :-)))) curke zelim vam puno zdravlja i zivotne radosti, yebes noblese ak ti oke ne sjaje iznutra ;-))

uostalom to znas i sama...kaj ja sad tu tebi kao solim pamet :-)))