Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Netko reče da život liči na pariju šaha.
Ne mislim baš tako, ta pretpostavka polazi od količine znanja potrebne da se povuče potez, spremnosti da se žrtvuje neka figura i puno upornosti. Sve je to potrebno da bi se na kraju izišlo kao pobjednik.
Ali, fora je u tome što na kraju ove igre nisi pobjednik.
Zapravo mi liči na fliper. Svi smo ga bar jednom zaigrali, jel? Kada staneš ispred, znaš da će ona loptica prije ili kasnije propasti kroz onu rupu dolje i partija će biti završena. Nije baš optimistična slika, jel?
Sada je stvar tvog znanja, vještine (refleksa) i puno sreće, koliko ćeš dugo biti u igri.
Ako si pregrub, najvjerojatnije ćeš aktivirati onaj sigurnosni mehanizam i komande će biti blokirane. Samo ćeš ispratiti kuglu pogledom, dok klizi prema dolje. Ako igraš premekano, nećeš imati dug rok trajanja.Ne smiješ gubiti živce, jer onda pada i koncentracija...i opet...igra je prekratka.
Što je onda cilj?
Pa, nakon svega, zavaliti se u stolicu i gledati sa osmjehom kako se netko nakon tebe znoji, trudi i pokušava srušiti tvoj "High score" ili ako baš puca na visoko, ući u "Hall of fame". Možda će uspjeti, možda i neće. Takav je život.
 
Prsti su razgibani i na mjestu, svjetla su upaljena, loptica je spremna.
 Let's kick some ass!

uf, tako nekako ;(

moj tata veli da mora naučit šah prije nego se udam, da se ne zajebe i da damu za konja.. :)

vrlo pinky pogled na svijet, Mister ;)