put i povratak

 
to je ona prica o vlastitoj odgovornosti? koja bi nam trebala donijeti spoznaju, lakocu i rjesenje svih tegoba.?
ajte mi to molim jos malo elaborirajte jer nisam sve skuzhio...
(ili je problem kaj previse hocu skuzit, a premalo osjecam? a opet, jedno ne moze bez drugoga donositi vazne odluke u zivotu?! treba postati sklad shvacanja i osjecaja. a valjda se i jednom i drugom misli upletu nekad, ha? ali meni se cini da je to dobrim dijelom i zbog nacina. mozemo li se sresti u trenutku kad se kao osjecamo bliski ili je to formalno nemoguce, jer se dotad vodimo osjecajima, a misli ce nas onda u kljucnom trenutku ionako prevariti, potkopati nam povjerenje. mislim da je point odluciti. jer mislim da ce nakraju tako i biti. mislis da to znaci da velim da bih sve skrio i rekao da nije vazno? nije istina. samo bih htio rijesiti ovo. i ti bi. nacini i ideje o tome nam se valjda razlikuju. premda bismo valjda oboje htjeli da bude ugodno a ne razocaravajuce i sukobljavajuce, zar ne? opet na putu za osjecaje. idem. :)
 

gorko?probaj sa slatkim!!možda neutralizira...:)

je shea, hm. hm... :)) misli i osjecaji, i tak...

ovako..čokolada s lješnjacima!!bolje misliš..vjeruj mi..:)

jest, vidis, a neces mi nist pricat o osobnoj odgovornosti?

jel ti misliš da ja na 30 stupnjeva celzijusa moren razmišljat?hm...odgovornost?podjednaka među akterima.jel čemu odgovor?razumiš me..vruće je..:)