put i povratak

 
netko to rece citiravsi izvjesnog AHuxleya.
a ja si mislim, pa jasno da intelektualci vole mislit cirkularno jer im to izgleda kao neki nerjesiv problem, tocnije, ono sto ocekuju (komplicirane koncepte) to i stvore. stoga je to jednako lako moguce objasniti motivacijom da se bave nerjesivim problemima, i time ih u mislima i stvore. razvoj misli je posljedica onog sto zelimo 'smisliti', bit ce?!
i s tim u svezi i taj 'paradoks' o ljubavnictvu kao 'biti neciji, ali nikad do kraja'. kao da se to treba trenirat i pokusavat. to se ionak radi, cisto zbog nesporazuma. dovoljno je bit, svejedno nakraju brinut se o sebi ili o drugom, o tome kolko si nekom ili netko tebi dobar i sve... jer sve su to te sarolikosti koje tvore pukotine u predanosti, nemajte brige, uzitak, dosada i lijenost je tek isto sto i ispunjenje trenutaka susreta. i nije point u odrzavanju tog trenutka, nego u pomirenosti sa tim traganjem, spiralnim ipak, jer se neke stvari iscrpe, nije rijec o kruzenju jer dosadi, ne moze se drzati paznja ako se krajolik neprestano ponavlja, nove motivacije neprestano treba unositi u odnos, rast u novim podrucjima, a i to s djecom, isto tako... ?
teorecki, cisto. ali ne znam , jel nudi netko nesta bolje?