neema ga!
i hodam ja tako s noge na nogu, kako to često biva - na primjer, kao onaj put kad mi je u susret došao medvjed, ali o tome bolje da se ne priča - dakle hodam i sjetim se onog mijazmatičnog starca. Kojeg, pitate! E, pa snađite se sami. Ko vas šiša?! Jel se tu od mene još očekuje da koje kakve stvari uzimam u obzir? Dakle starac (koji je Don Quijoteu dodao pliticu) mrmlja i psuje, kao pravi starac, tako se ja toga sjećam. U biti, taj starac će biti lajtmotiv, samo vi pazite. Pa nek se neko poslje žali. A ako vam ukradu upaljač, slobodno recite da je to bio Ante-Prometej, mali iz Širokog Brijega. Dotrči tako i zgrabi. On se ne pita koji je to starac. Njega ionako uvijek svi pljuju (malog, mislim). Kako ne bismo ovdje previše zabrazdili, držaćemo se stroge linije rezonovanja.
18.07.2005. u 21:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara