Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Ljetno popodne na terasi lokalne birtije. Upeklo, rođo, upeklo.
Sladoletar u nekom kršu od automobila, sa boom boxevima povezanim na paktreger na krovu. Trešti Narodni.
Gledam kapi na boci piva kako se kondenziraju i spuštaju dolje.
Transkript razgovora:
-Rođo: "Sad si na godišnjem?"
-Ja: "Aha"
-Ja: "Čuo sam da se ženiš uskoro"
-Rođo: "Aha"
-Ja: "Zaglavio, a?"
-Rođo: "Jok, dobrovoljno"
-Ja: "Dobio si ju na Đoleta?"
Rođo se samo nasmijao.Lik je skinuo onu Balaševu filozofiju panonskog poluprobisvjeta i prilagodio ju sebi. Imao je uspjeha s tim do sada. Samo što se svaki put zaljubio do ušiju.
"Mi imamo isto prezime" reče mi sinoć klinjo koji je stajao na drugom kraju šanka, dok sam čekao da se skupi EkipaZaUbijanjeVremena. "Znam", rekoh, "zadnji put kada sam te vidio bio si metar i žilet, heh". "Pitao me neki lik na upisu u srednju tko ti je Coyote". "Suncetikalajisano!" pomislim, vrijeme izgleda nekako ubrzava protok. Kako to nisam skužio do sada? Heh...
 
-Rođo: "Jel' nisi rekao da ćeš ujutro otići u XXXXXXX"
-Ja: "Aha"
 
"Mañana, rođo", izgovorim to 'nako u sebi, "mañana"...i još više se zavalim u onu pletenu stolicu.
 

Napustijo lokaciju ZG i sada uživam u blagodatima 56k modema ;)

eh, ma nešta sam sada počejo mrdat, radit, vani je prevruće za bilo kakav pokušaj mrdanja mozgom ;) jes, godišnji...