koji vrag

Dva tjedna mojeg psihičkog odmora i još samo dva tjedna mojeg dječjeg života brzo su prošli. Dobro, ja imam mamu, mamu i cijelu obitelj koja je rekla da će biti tu, no ipak, vrijeme je da odrastem. Rekla sam da sam dugo mislila da sa mamom nemam nikakav odnos, jer smo se svađale, vikale i plakale, a opet kada bi bilo gdje iskrsnuo problem, ja bih se sakrila njoj pod haljinu. E, pa, mala, vrijeme je da odrasteš. Mama ti više ne može pomoći, može samo biti od pomoći. Mogla bi da si bila samo dva, samo da j.bena, mjeseca pametnija. Je, ona je spomenula da se dijete može dati na posvajanje (vrlo teško je to spomenula), i da ako se na to odlučim, da bi bilo bolje da ga njoj dam, da se ne bih kasnije kajala. Nije dolazilo u obzir, to je bilo samo moje dijete. Čudno, prošao je najteži dio u mojem životu, a opet sam na rifule (momente) tako beskrajno tužna. Ovo nije o mojem tužnom periodu, o ome ću kasnije. Baš za ovakve trenutke osigurana je crvena linija. Više da oni znaju da je sve u redu nego zbog mene. Ali ja tako nikada ne ću odrasti, prosvjedovala sam zadnju večer kada me mama došla poljubit za laku noć. Kada je to zadnji put napravila. Ne znam, vjerojatno se ne bih sjetila niti na svom prvom i posljednjem satu seksualnog odgoja prije 10-ak godina, tako je davno bilo. Rekla je da ću uvijek biti njezino dijete, i još mi je rekla da me voli. Još sam si tu noć dozvolila da plačem. U zadatak sam dobila da mobitel držim kraj sebe, uvijek uključenoga, ako idem na predavanje ili kod doktora imam se javiti i reći od-do kada ću biti odsutna. I onda sam dobila zadatke, puno spavati, jesti voće i povrće, ne piti gazirano, ponekad pojesti komadić čokolade, ništa ne trpiti. Iako mi išta, išta treba, u bilo koje doba dana – crvena linija. Na kolodvoru me dočekala moja Tina jer je mama inzistirala da ako neću da me vozi, onda me netko mora čekati. I one se raspitala, te mi sretna jer zna više od mene, podijelila savjete, uglavnom o voću i povrću. Te dodala kako nas dvije uspostavljamo hitnu vezu, jer trebat ću je, a ona je tu. Mislila sa da će to biti lagano. S vremena-na-vrijeme ja ću im javiti da sam dobro, ili da nisam. Da, tako sam si ja mislila. Nisam imala vremena puno spavati i jesti voće i povrće. Moj bi dan izgledao ovako: U 8 ujutro bi me nazvala mama da me pita jesam li se naspavala i kada bi me razbudila rekla bi mi da mogu nastaviti spavat. Oko pola devet nazvala bi Tina sa istim pitanjem i zaključkom, onda bi se od 10 izmjenjivale svakih 5 minuta da mi kažu da su napravile tjesteninu sa umakom d gljiva i da im nije uspjela, ili da su oplijevile vrt.. Ukoliko sam mislilila da su me zaboravile jer se nismo čule punih 2,5 minute. Čudan ti je glas. Nešto ne valja?! Samo mi je sila na WC-e. Pa neka ne trpim, to nije zdravo. Spustim slušalicu, kada moja Tina. Nužda je ipak važnija. Zovem ju kasnije. Zašto se nisam javila, ona se brinula?? Za Boga miloga, pa ja sam na WC-u. Osim crvene i hitne linije zanimljivo je kako moja obitelj ima puno posla u Zagrebu. Miro je u Pevecu trebao kupiti kosilicu, kže moja sestra, pa sam išla s njim i nekako nas je put nanio baš u tvoj kvart, pa sad… kada smo već ovdje.  Hej, seka, viče moj brat u slušalicu, zbog njega sam morala pozdraviti mamu, ali n da sam sa njim. Baš ga je tata poslao po zalihe, pa bi se mogli vidjeti. I jedan dan, iz čista mira, uspjela sam izmoliti sat vremena za sebe, samo malo mira, zvr, zvr na vratima. A tamo moj tata. Isprva je mislio da bi mogao izmisliti neki izgovor, a onda se predomislio i rekao kako me došao vidjeti. Da se svima javim da idem sa tatom na ručak, pa da isključim mobitel. Nema problema, svi se slažu. I ja i moj tata fino jedemo i pričamo o svemu. Samo o bebi ne, vidi da bi me to umorilo i baš je bilo lijepo. A kada sam uključila mobitel samo što nije eksplodirao. Di sm? Što radim? Ne javljam se? Nešto se dogodilo? Sigurno se nešto dogodilo. I na kraju moja mama plačnim glasom ostavlja poruku da ju nazovem, samo da joj kažem da sam dobro. Baš nema povjerenja u svog muža :) Ali opet, crvena linija je tu da znam da baš nikada nisam sama, da u ponoć, pa i kasnije mogu nazvati i plakati ili barem podijeliti s nekime svoju nesanicu. Znam da je tako, isprobala sam.