Poezija litre i vode

 
Primi me za ruku, ne puštaj.
Nego me vodi ko slijepca putem kojim smo krenuli.
Znaš da te volim u raščupana jutra.
Kad sjedimo, čitamo i pijemo čaj.
Kad pričamo o ničem, kad tonemo u san.
A meka ti je koža, svila pod prstima.
I miris jagoda.
Zato me primi za ruku i ne puštaj.
Nego me vodi ko slijepca putem kojim smo krenuli.
Jer znaš da te volim.
A druge me ceste zovu.
 

Nja nja nja nja nja. Drmni jednu Žuju i prihvati se posla.

pusti buraz, malo nja nja, malo žuja, malo malena...

Dečki, kaj nije malo prerano za Žuju? :)))