Onako, usput

 Neobičan dan,odvrano ranojutarnje ustajanje, u osvit zore, postalo je uobičajeno, i ima neku svoju čar, vidjeti kako se grad budi....
   Jedna draga osoba, žena koja svojom dobrotom otvara svakome dušu, pa čak i meni koja za sebe mislim da sam se zatvorila prema ljudima. Kažu da je ranije bila ohola, to i ona sama za sebe kaže, ali izgubila je dijete, gotovo odraslu djevojčicu, ubila se gotovo pred njenim očima...užasna tragedija.
   Kažu da je dugo tražila sebe, spas od krivnje koju je osjećala zbog tog svog djeteta, bili su kao roditelji strogi prema njoj, taj strah od njih, i da bi je mogli kazniti zbog sitnice koju je napravila, odveo ju je u smrt.
   Pronašla je utjehu u Bogu, tipična priča,gdje bi drugo,danas mi je donijela neku sličicu, rekla mi je i odakle je i što je na njoj, i kako je nastala, samo znam da sam vidjela da je to Isus, i samo sam čula kad je brzim korakom žurila na posao "Neka ti to uvijek bude uz tebe, neka te uvijek čuva!"
   Šta je ta žena koja toliko voli Boga, iako je nepravedan prema njoj ako ga uopće ima, vidjela u meni i poželila da me to nešto što mi je donijela čuva,a ja se to bojim donijeti kući jer sam sujevjerna jer se bojim da ne doživim nešto slično????
  Znam samo da me ta žena iznenadila, tom gestom, ganula, i kad je vidim uvijek se posramim jer mislim da nisam dovoljno dobra osoba u odnosu na nju???

zanimljiv osjecaj. da, ovakve price dobra su stvar - nakraju je pitanje toga koliko se osjecas bliska ljudima/njoj, a koliko se bojis te njene crne sudbine. no napokon, svaciji poklon ne moras nuzno i primiti, iako je od srca, no i to je upitno. njoj treba netko da ona ima sto dati. ali ti si uistinu slobodna ne uzeti. to je sloboda davanja i primanja. iako znas da bi joj tvoje radosno primanje znacilo. ili mozda je problem sto ti znas da ona ocekuje da ti znaci. i tako kojekakve konotacije. point je osjetit se dovoljno slobodna za primit ili ne, i tada mislim mozes znati sto tebe uistinu cini zadovoljnom sobom.

Nikad joj ne bih odbila ništa, niti je to poanta, poanta je što me ta žena dok smo radile otvarala, što sam se pored nje osjećala malom, nedovoljno dobrom jer u njoj nema ničeg zlog, ni niskog, osim dobrote... želila bih samo da joj ostatak života prođe u nekoj za nju velikoj radosti...

hm... ljudima trebaju drugi da ih prosipaju nekim darovima. ja znam jer sam takav i mogu prepoznat da to cesto moze gushiti, to je kao kad macke lizu drugu macku, kao neki nacin da koga ucinis svojim... nacin kontrole prekomjernim davanjem. nitko nije imun. postivanje tudje granice i ljudska sloboda su katkad jako vazna stvar za mir medju ljudima ...