put i povratak

(Volis li da boli? Najezila se kad ju je to pitao, dijelom i zato jer nije zaboravila da ga je to jos jucer pitala i sama. Papir svasta podnese, motiv je kljucan, citajte naslov.)
Naposljetku kad se nadju sami, ocekivat ce ju susret s njegovim podzemljem. Znala je to, jer joj je o tome pricao, pokusavajuci ju pripremiti, dati joj do znanja da ta igra sa strastima nece moci proci bezbolno. Kao uostalom i ona njega, jednako tako. Odgadjali bi to dugo, ali nekako su si jednako dugo birali mjesta na tijelu jedno drugom tako pozeljna za ubosti svoje otrovne zalce, da im je bilo tesko sad samo tako reci ne, iako bi to znacilo otkriti svoje krhko pulsirajuce meso, nebranjeno ispod oklopa.
Kakogod, uzeo ju je za ruku njezno, ali odlucno poveo kroz stara vrata u kameno podzidje starog grada, jednako kao sto je ona njega potpeticom rivnula u gola ledja negdje oko lopatice, da se onako svezanih ruku i nogu, s povezom preko ociju, potepne preko stuba u jedinom zadnjem pokusaju da se doceka pasti na rame umjesto licem u zemlju. Najprije ce joj ponuditi pice, ako to ona pozeli, da bi joj bilo lakse podnijeti te kusnje koje su ih cekale, a onda ce ju ostaviti onako obnazenu i vezanu u metalnom kavezu nadohvat najrazlicitijim slucajnim prolaznicima i prolaznicama, koji ce ju moci dodirivati no ne i obljubiti. Pri tome ona niposto ne smije imati zatvorene oci, buduci da od sviju njih mora sama odabrati one koji ce kasnije odluciti o njenoj daljnjoj sudbini... I ona ce njega ostaviti vezanog u kavezu, dok ce se njegova draga morati pred njegovim ocima podati trojici muskaraca koji ce s njom moci uciniti sto im je volja, a ona ce biti poslusna. On ce upriliciti veceru s onima koje je ona izabrala, cuti sto bi htjeli da ona cini i odabrati one, i sve one zadatke i njihove zelje koji mu se budu cinili zanimljivim, a koje ce ona morati ispuniti kako bi stekla njegovu naklonost. Ona ce pak njemu ponovno vezati oci i pustiti ga da pred plemenom okupljenim u sirokom krugu oko vatre plese s plemenskim zenama, vrti se onako naokolo uzdignutog kurca (etovamga ;P) dok ga one izazivaju i nadrazuju. On ce ju potom smjestiti u izoliranu utvrdu na otoku u kojoj borave same zene. Dolazit ce onamo samo onda kad mu dvorske dame, ujedno  i one koje ju drze na oku, dojave da je pozeljela zavuci ruke ispod haljine, tek onda kad je znao da ju je zelja ucinila bespomocnom pred njom samom, pred njenim ponosom. Ona ce mu u jednom trenutku skinuti povez s ociju i on ce moci vidjeti kako ga iz sjene uz rub kruga promatra njegova draga, golog, usred kruga pohotnih zena obasjanog plamenom. Onda ce ih pustiti da rade sto hoce, no niti jedno od njih nece znati sto da cini, pa ce ih vezati okrenute ledjima jedno za drugo i ostaviti tako da razgovaraju. Ili sute.
On ce jednom doci nenajavljeno na otok, a dvorske dame platit ce cinjenicu da su bile svjedokom te tajne vlastitom glavom, jednoj po jednoj  padat ce, i naposljetku kad dodje do nje, nece joj biti jasno, jer itekako ce jos biti dovoljno svoja da se ne pozeli podati samo strasti radi. Nece ju ovaj puta to  niti zatraziti, uzet ce ju  za ruku sasvim njezno kao na pocetku i reci: 'Idemo, zivot nas ceka!', i pricat ce joj sto ih to ceka... Ona pod maskom doci ce do njih vezanih u jednom trenutku njihove sutnje i presjeci veze, on ce se okrenuti i uvidjeti da je on vezan sam za drveno postolje, nasto ce ona skinuti masku pod kojom ce moci prepoznati svoju dragu, reci ce mu:'Idemo, zivot nas ceka!', i pricat ce mu sto ih to ceka...
***
Kad se vratio kuci ona je za stolom citala novine uz kavu i cigaretu. 'Rucala je, znaci.', pomisli on i, izuvsi cipele, hitne nogom jednu carapu bilo gdje, a drugu prema njoj, srecom pala je na stolac gdje je inace njegovo mjesto. Izvali se na krevet i rece: 'Donesi!' Ona jedva se pridigavsi sa stolice i naizgled ne skidajuc pogleda s onog sto je citala uhvati carapu i baci je na pod pored. 'Uh', pomisli on, digne se i odsece polako do nje, odgrne joj kosu s jednog uha, a onda ju za tu kosu cvrsto uhvati i podigne joj glavu, nagne se i sapne: 'Gle, kaj ti moram crtat', mislio sam bas bi me bilo uzbudilo da si tu carapu donijela u zubima k meni.' Ona podhvati njegovu nadlakticu i, kako je nedavno promijenila muzicki instrument zabije nokte u nju tiho i odmjereno: 'In your dreams, ...'mili'!' Tad si je on pomislio, a sto je shvatio tek nesto kasnije, kako se zapravo nekako cudno, ali ipak vole.
***
More je bilo nesto gdje bi ljudi trebali uzivati. Tako su si i oni mislili, i s tom mislju otputili su se i ovaj put. Napokon ondje, pomisli, nakon cijelog dana puta, ciscenja sobe, napokon taj divni mir. Osjecao se kao da ju je prenio preko praga, polozio tu na krevet, gledao ju je njemu uvijek tako lijepu, njegovu, i mislio si kako bi to bilo steta dirati. Poljubili su se, a onda je i on legao pored nje. Znali su, strah od navike, njegovu neproracunatu mushkost koja se tako lako zasitila svega, razmisljao je o tome podmetnuvsi ruke pod glavu, slusajuci cvrcke i sum valova, i o tome kako ga je ona zapravo uvijek znala ostaviti gladnim. Smjeskao se razmisljajuci i tako polako utonuo u san. Tijekom noci, ili ujutro shvatit ce kako ce joj to trebati objasnjavati. I da to ne znaci da mu ne znaci...
Kad se probudio, ona je slagala sudje. Sad je trebalo polako, znao je, jer shvacanja, a time i mjesta na kojima se nalaze, razlikovala su im se (zgodno je to, pomisli on, kako postoji inverzni nacin definiranja polozaja: gledistem odredjujes stajaliste, i kad se dvoje nalaze na razlicitim mjestima, ne srecu se lako) Dakle, sad je valjalo pricekati da im se gledista priblize, nametati svoje uvijek bi stvaralo samo vece zabune. 'Dobro jutro', rece i poljubi ju u vrat, ona je nastavila s poslom. 'Okej, polako', pomisli, 'nek' se gnjev utisa.', i ode nacijepati drva. Kad se vratio istresao je drva u kutiju, ona je i dalje brisala i slagala tanjure, ode van i donese nesto sudja koje se susilo pored posuda za pranje, zadovoljan sto se dosjetio dovoljno neprimjetnog nacina da uspostavi neki kontakt s njom. Kad je sudje odlozio u kuhinju opet izidje. Nesto kasnije vrati se i napravi dvije cedevite, rece: 'Aj dodji, idemo malo sjest van, ne mozemo stalno radit...' Sjedili su pred kucom i gustali lijenost udvoje, sto je utisavala grc i nerazumijevanja. Uto, eto, pojavi se susjeda. 'Pa jeste li za sok, keks, ' ovo-ono ... Hm, kvragu. Legli su opet prilicno umorni, od cijelog dana nerazumijevanja i neke neizgovorene otudjenosti. Sklupcala se na svoju stranu kreveta, a kad joj se priblizio kako bi ju poljubio u onaj misic s ledja, iznad kljucne kosti, i potom naprijed, ondje gdje joj pada lancic, samo mu je tiho sapnula da je nekako umorna. Kad se okrenuo na svoju stranu pomislio je jos da bi ju mozda trebalo jos malo nagovarati, ali zaboga, pa rece da je umorna, ne mozes onda rec': 'A ne, nisi!' ??? I tako je zaspao.
Kad se ujutro probudio, vani je padala kisa, a ona je jos spavala. Privio se nekako uz nju i zagrlio ju. I zaspao tako. Sljedeci put kad je otvorio oci, nije je bilo. Uskoro je cuo kako sljapkavo skida kabanicu vrativsi se sa zahoda. Ustao je, poljubili su se u prolazu i otisao paliti vatru u kuhinji, jutarnji obred koji je bas tako volio. Kad se nakon desetak minuta vratio u sobu, kisa je i dalje pljustala, a ona je citala neku zensku reviju izvaljena potrbuske. Sagnuo se i poljubio jedan list (noge) sto ga je tako izazvao izvirujuci ispod spavacice. Zapita: 'Kofi or tea?' Ona mu se okrene i sutke ga preko ramena promotri koji trenutak. Dovoljan da on pozeli spuznuti tiho kraj nje zanemarujuci u tom trenutku sjecanje na onu vatru koja ce u kuhinji dogorjeti, kisa je, cini se, ovajput bila odnijela, donijela pobjedu. Voljeli su tu kisu cijeli dan.
***
'Gospodine, gospodine...', osjetio je neciju ruku na ramenu, 'gospodine, ovo je zadnja stanica.' Trgnuo se iz sna i u tren mu je sve bilo jasno: zaspao je u autobusu, jos nisu nikud posli, tek ju treba sresti, a propustio je svoju stanicu uljuljkan u taj cudni san... Kvragu i kvragu! Sto sad?! 'Autobus za natrag polazi za koju minutu, pozurite li se, stici cete na njega.', rece zgodjusna kondukterka citajuci mu misli. 'Da', pomisli, 'no, hoce li ona biti ondje?' I tako je potraga zapocela.
Dosavsi napokon na dogovoreno mjesto, nje nije bilo, docekao ga je ondje Upitnik koji je ispunjen valjalo poslati na odredjenu adresu, te ce ovisno o rezultatima cuti daljnje upute. Popunjavao je on te tekstove i slao i dobivao nove vec neko vrijeme, i sve je bilo divno i krasno dok se ne bi prepao ishoda svega toga, ili pozelio nesto, recimo sada.
Udahnuo je duboko, progutao suze i bijes, napisao nesto poput ovog, cisto da istjera strasti iz glave i zmirnuo u ekran, namignuvsi joj: 'Ok, ajmo onda pricat dalje, kad i ako bush imala volje...'
 

(etovamga ;P)

liso, ocito ne misle svi tako ... eh.

:) jer ja sam skitinica, daljine me vukuuu..više volim vjetar nego mirnu luku.. :)) važno je sad što u srcu nosiš svom, tajna mladosti je baš u tom. :)

kakva crna mladost? nist ja tebe ne razmem. point je taj da sam tu di jesam umjesto da nisam tu nego tamo s njom, hmrmlj. i tako, teske su te porodjajne muke...

uh,da teško je to..makar nemam poima o čemu pričaš, rađala još nisam :) ajd..