put i povratak

volim to kako mislim o nama, volim to sto si ispunjavamo dane i misli, volim to kako mastamo o svijetu izvan ogledala, da, volim te procitati, volim te osjetiti kako sastavljas svoj karakter u mojoj glavi. i volim se igrati s tobom, kad me vec natjeras. meni inace to lijeno radit.
ali, to je nekako sve sto jesi: ti ne ides u ducan, niti prigovaras za zaboravljenu kupovinu, niti me ispracas od kuce, niti te docekujem na stanici, niti znam tocno gdje je vise onaj madez kojeg se sjecam, a tijelo ti je sjecanje na jedno davno bijelo tijelo... kako te zelim izgraditi, jako. iz praznine voljenja tebe, u to meso se uronit, to bi ja, prikaze i duhovi i dalje mogu plesati po nasim glavama, neka ih je, samo i glas da mi je cut, sjetit ga se, osjetit. kako li izgledas, ti, koje se tako dobro spominjem...